MOŽE LI CG POSTATI “SINGAPUR”? Evo šta su Singapurci prvo uradili na putu ka ekonomskom blagostanju (FOTO/VIDEO)

Aktuelni vjerovatni mandatar za sastav nove vlade, Milojko Spajić, poručio je krajem 2021. godine, pred stupanje na poziciju ministra finansija da će od Crne Gore “napraviti Singapur” gdje je i sam izvjesno vrijeme živio i radio.

Singapur je, inače grad-država sa nepunih šest miliona stanovnika, i ima najveću prosječnu zaradu na svijetu.

Suština meteorskog uspona Singapura je veoma povoljna poslovna klima, niski porezi i sigurnost investitora, što se za Crnu Goru nikako ne može reći. Strani investitori u Crnoj Gori često protestuju zbog čestih nenajavljenih izmjena poreskih zakona i podizanja poreskih stopa i ukazuju da se takva praksa izuzetno negativno odražava na njihovo poslovanje.

Takođe, Singapur je država sa najmanjom stopom kriminala na svijetu, dok je Crna Gora diljem svijeta već prepoznata kao “Kolumbija u Evropi”. Ako je nekome potreban dokaz da mala država, bez prirodnih resursa može ne samo izdržavati sebe, već postati ekonomski tigar i bez šverca droge i cigareta, onda je to Singapur. Crna Gora, međutim ima značajne prirodne resurse, ima deset puta manju populaciju, a kao i Singapur, ima dobru geostratešku lokaciju, koju je tokom protekle tri decenije iskoristila kako bi postala glavna ruta šverca narkotika i cigareta u Zapadnu Evropu.

Dakle, vrlo je jednostavno – dobri poreski zakoni, beskompromisna vladavina prava, i odlučan obračun sa mafijom i organizovanim kriminalom. Ipak, iako se svaka dosadašnja vlada retorički zalagala za dovođenje kredibilnih investitora, dobre sistemske zakone i borbu protiv mafije, koraci u ovim pravcima su veoma ograničeni.

Važni zakoni su samo u pričama političara ili u ladicama, pravni sistem je totalnom kolapsu, državom upravljaju uskopartisjki interesi, a ne državni i interes svih građana. Krediblini investitori će nas zaobilaziti u širokom luku dok nam mafijaški pipci rovare po institucijama, a bez novih investicija i stvaranja nove vrijednosti, ekonomski napredak će biti veoma ograničen.

Da li je Milojko Spajić, sada kao budući premijer i čovjek u čijim rukama će biti poluge moći locirao ove pravce, i da li će imati političku volju i snagu da krči ove puteve, pokazaće veoma bliska budućnost.

Kako je počeo Singapur

Singapur je toliko mali da sa jednog na drugi kraj ostrva možete da se prevezete za samo sat vremena.  Zanimljivo je da nemaju prirodnih resursa, kao što su nafta i ugalj, ali zato imaju dobru geografsku poziciju, nalaze se na važnoj trgovinskoj ruti između Azije i Evrope i to je razlog zašto je Britanija 1819. odlučila da Singapur postane njihova kolonija.

Singapur je ostao u dobrim i jakim odnosima sa Britanijom i poslije sticanja nezavisnosti 1965. godine. Ta odluka je pokazala svijetu da je Singapur spreman i otvoren za poslovanje.

Od bijede do ekonomskog tigra

Singapur je šezdesetih godina bio vrlo siromašna zemlja, sa malim izgledima za uspjeh. Bez prirodnih resursa, živjeli su od nešto malo trgovine i prihoda od britanskih vojnih baza. Nisu imali industriju, ni znanje, ali ni sopstveni kapital kojim bi bilo šta pokrenuli.

Štajkovi su bili svakodnevica, a Singapur je bio mjesto gdje je najviše ljudi na svijetu živjelo u kartonskim kutijama. Država je tada odlučila da investira tako što je uložila u izgradnju jeftinih stanova za radnike i na taj načim riješila problem nezaposlenosti i stanovanja.

Na početku razvoja prioritet im je bio na proizvodnji kako bi domaćim proizvodima zamijenili one iz uvoza, pa 1961. kreću da grade industrijsku zonu a poreskim olakšicama i pravnom zaštitom kapitala privlače mnogobrojne strane investitore, što smanjuje nezaposlenost.

Krajem šezdesetih i tokom sedamdesetih godina nastavlja se razvoj industrije, ali se naglasak stavlja na izvoz. Povoljna poslovna klima u zemlji nastavila je da privlači investitore iz cijelog svijeta. Nastavlja se razvoj industrije, ali Singapur kreće da razvija i finansijski sektor. Na početku industriskog razvoja, glavni proizvodi za izvoz bili su tkanine, odjeća i elektronika, a već do početka devedesetih razvijaju se farmaceutska industrija, proizvodnja mikročipova, avio industrija.

Danas je Singapur visokorazvijena tržišna ekonomija sa visokim nivoom sigurnosti za investitore i proglašen je za zemlju gde se najlakše posluje. Iz tog razloga većina multinacionalnih korporacija danas ima predstavništva baš u Singapuru.

Nije sve tako sjajno

Singapur je za svega nekoliko decenija postigao fntastičan ekonomski rast, ali je danas u njemu, sve uglavnom podređeno bogatima. Život je ovdje izuzetno skup, a Singapur je decenijama gradio ekonomiju koristeći jeftinu stranu radnu snagu i potrošačku klasu punu stranih profesionalaca.

Singapur je jedna od najsigurnijih zemalja na svijetu,  ima jednu od najnižih stopa kriminala. Lokalno stanovništvo može da ostavi svoj automobil otključan bez straha da će ga neko ukrasti. Žene će u singapurskim restoranima i barovima ostaviti torbicu bez nadzora da bi, recimo, otišle na toalet.

Dame se osjećaju apsolutno sigurno ako se same vraćaju kući iz noćnog izlaska, a roditelji ne moraju da strahuju da će im neko oteti dijete ako ga ne prate u stopu tokom cijelog dana.  Riječ je o besprijekorno organizovanom gradu. Ulice su čiste i mirne, zbog čega će neki reći da je Singapur sterilan, pa čak i dosadan.

Danas međutim visoke cijene obespravljuju mnoge Singapurce, čija je prosječna mjesečna zarada oko 4.000 dolara.

Nekretnine za stanovanje u Singapuru sada su recimo najskuplje u Aziji i Pacifiku.

Ogromna količina novca koja je preplavila Singapur posljednjih godina dovela je do vrtoglavog rasta cijena nekretnina. Takozvani „džini koeficijent“ – najpoznatije ekonomsko mjerilo nejednakosti u raspodjeli dohotka – je drugi po visini u razvijenom svijetu.

Srednja cijena privatnih kuća u Singapuru iznosila je 1,2 miliona dolara u 2022. godini, u poređenju sa 1,16 miliona dolara u Hong Kongu.

Privatne kuće za iznajmljivanje u Singapuru takođe su imale najvišu mjesečnu kiriju u regionu od 2.600 dolara, što je “daleko više” od gradova kao što su Sidnej, Melburn i Hong Kong.

V.R.