Vjernici danas slave sveca čije su SUZE OŽIVJELE MRTVOG ČOVJEKA!

 U okolini grada Tudera između dvije gore u dolini, zvanoj Interoklea, bila je crkva Presvete Vladičice naše Bogorodice i Prisnodjeve Marije. Prezviter pri toj crkvi bješe Sevir, čovjek veoma divan po svome bogougodnom životu. Jedan od tamošnjih žitelja, razbolio se  i bio na samrti, kad je  hitno poslao po prezvitera Sevira, moleći ga da što prije dođe k njemu, da ga ispoviješću i pokajanjem očisti od učinjenih grijehova, i razriješi od njih pred odlazak njegov iz tijela. U to vrijeme prezviter je bio u vinogradu i obrezivao loze. Saslušavši bolesnikovu poruku, on reče donosiocima – “Idite vi naprijed, ja ću vas stići”.Videvjši da mu je ostalo malo posla u vinogradu, odlučio je da i to završi, pa da onda krene. Kada je završio posao, on je krenuo ka bolesniku. Na putu su ga sreli neki što su bili kod bolesnika, i rekli mu – “Zašto si zakasnio, oče? Nemoj se više truditi, jer je onaj čovjek već umro”.

Kad je to čuo, prezviter je zadrhtao od užasa i počeo gorko da plače nazivajući sebe ubicom umrloga. Neprestano plačući, stigao je u dom u kom je ležalo tijelo umrloga i sa suzama pao je na zemlju, gorko ridao i udarao glavom o zemlju, okrivljujući sebe za smrt toga čovjeka.

Dok je on tako ridao, pokojnik je iznenada oživio! Kada su prisutni to vidjeli, divili su se veoma tom čudu, obradovali se zbog vaskrsenja umrloga i od radosti plakali. Ispitivali su vaskrsloga: “Gdje si bio? Na koji se način duša tvoja povratila u tijelo”? – A on je odgovorio: “Neki strašni i veoma gordi demoni, iz čijih usta i nozdrva izlažaše oganj, uzeše me i povedoše u neka tamna mjesta, puna straha i užasa. No odjednom se pojavi jedan presvjetli mladić, koji nam iđaše u susret sa drugim svjetlonoscima, i reče onima što me vođahu: Vratite ovoga, pošto prezviter Sevir plače za njim, i radi njegovih suza Gospod mu daruje ovoga”.

Čuvši to, prezviter Sevir ustao je sa zemlje neiskazano radostan i prikazao blagodarnost Bogu. Zatim poučivši vaskrsloga o pokajanju i saslušavši njegovu ispovijest razriješio ga je od grijehova pa ga je pričestio Božanskim Tajnama Tijela i Krvi Hristove. Poslije toga taj vaskrsli čovjek poživeo je  još sedam dana, neprestano se moleći Bogu, pa je umro osmoga dana.

Tako dakle, mi treba da shvatimo, koliko je Gospod volio prezvitera Sevira, jer nije htio da ga ožalosti, nego mu je brzo uslišio molitvu i učinio mu po volji. Iz toga se jasno poznaje da je prezviter Sevir od sve duše volio Boga i cijelog svog života mu je usrdno služio.

Ugodivši Gospodu do kraja, otišao je k njemu.

(Telegraf.rs)