9 pravila da vaš sin izraste u pravog čovjeka: Samo za mame dječaka!
Vaspitati dječaka u današnje vrijeme postao je pravi izazov, a evo kako je to uspjelo jednoj samohranoj majci.
Bilo je to prije oko godinu dana. Mali kafić, moj potomak i ja. Oko nas ljudi. Sin nešto čačka po telefonu, razmjenjujemo po koju riječ sve dok on odjednom ne upita: „Mama, koji su porno filmovi najbolji?“
Za susjednim stolovima tajac. Okreću se u nevjerici prema djetinjem glasu (glas mu je još bio djetinji).
“Kao prvo, treba da budu kvalitetni, profi. Takvi se obično plaćaju. Kao drugo, ja recimo volim američke, ali to je stvar ukusa,”odgovaram. “Najvažnije je da ne bude tamo neki kućni video, oni su baš bezveze, i po svaku cijenu treba zaobići video sa nasiljem i pedofilijom,” ne treba kvariti sebi karmu…
Muškarci su zaboravili na žene s kojima su došli. Žene namjestile kisele face kao da se gade. Sin i ja nastavljamo razgovor o pornićima: zašto, šta i kako. Za mene je u tom času najvažnije da moj dvanaestogodišnji sin bez pardona postavlja takva pitanja meni! A njemu je skroz svejedno da li nas neko sluša ili ne.
To ja nazivam povjerenjem
Rasli smo bez tate. Drugim riječima, ja sam samohrana majka. I od samog početka sam znala da ću morati biti malo drugačija majka ako mislim da razbijem stereotip koji se svodi na nepotpuna porodica jednako nesrećna porodica.
Za ovih 14 godina materinstva, definisala sam za sebe osnovne zakone povjerenja:
Nikad se sinu nemoj smijati!
Kad se žena smije muškarcu, za muškarca je to uvijek trauma, a kad mu se smije majka – za njega je to duboka trauma. Bez razlike da li mu se smijete što je naopačke obukao pantalone, nevješto nacrtao psa ili zato što je izjavio ljubav djevojčici iz susjedne klupe. Vaše smijanje zapamtiće cio život! I nikad ga neće oprostiti.
Uvijek odgovarajte na sva njegova pitanja!
U bilo kom uzrastu! I bez onoga „kad porasteš, samo će ti se kas’ti“. Uvijek i na sva. Ako ne znate odgovor, tako i recite. Zatim saznajte pa mu odgovorite. Zbunjuje vas? Djetetovo pitanje vas tjera da pocrvenite? Odlično – eto prilike da analizirate još jedan svoj kompleks. Jer to jeste vaš kompleks. Ne usađujte ga u psihu svog djeteta. Odgovorite da vas je to pitanje bacilo u razmišljanje pa da morate malo razmisliti. Tražite malo vremena. Djeca ga rado daju.
Tražite savjet od sina i usvojite rješenje!
Ne možete zamisliti s kakvom lakoćom dijete može riješiti neki vaš „odrasli“ problem, nad kojim ste lupali glavom godinama! Svaki! Od „kakav mora da bude naš novi stan“ do „zašto se neprestano svađam sa tim i tim“ i „šta ja to ne radim kako treba“. Tako se dječak uči da bude muškarac, oslonac i da donosi odluke. A vi mu ukazujete povjerenje i poštovanje.
Zaboravite frazu „sto puta sam ti rekla”!
Čak i ako ste govorili a on nije slušao, promijenite ploču. Zauvijek. Vi nemate prava da se takmičite s djetetom u bilo čemu, a to „sto puta sam ti govorila“ upravo je takmičenje u kome se mama naslađuje „pobjedom“. Bili ste u pravu? Baš lijepo, radujte se ćutke. On će sve sam shvatiti.
Hvalite
Oduševljavajte se bez onoga „samo da ovdje ovo popraviš“. Samo recite „Odlično je!“ Vaš dječak sve radi odlično. Kad poraste, vidjeće i sam šta je i gdje trebalo popraviti.
Podržavajte svaki njegov san
„Želim da budem podvodni arheolog“ – odlično. Kupite mu knjige o tome. „A sada želim da budem slikar.“ I to je odlično. Kupite mu knjige o tome. „Sada želim da budem inženjer“… Shvatili ste obrazac? Odlično! Vjerujte, šta stvarno želi da bude odrediće tek oko dvadesete.
Ako dječak plače
Znači došlo je do nevolje. Za vas je ona bezvezna (u vrtiću su mu dali grozni pirinač umjesto omiljenog pasulja), ali je za njega ogromna! Za njega je svaka nevolja ogromna. Zato što je djetetov svijet još uvijek malecan da bi se pirinač zanemario i izgubio u njemu… A ako se dogodila nevolja, vaše je da ga umirite! Koliko god da on ima godina. Obavezni ste da ga umirite! To je dogma, zakon vašeg budućeg uzajamnog razumijevanja: dijete ne smije da neutješno plače. Nikada.
Ne čitajte mu bukvice!
Nadam se da ovde nije potreban komentar.
Vi ste uvijek na njegovoj strani!
Ne samo na riječima, nego i na djelu. Nikada ne povlađujte nastavnicima koji se žale na njega, nikada ne vičite na njega „zbog društva“. Pred ljudima – On je uvijek u pravu. Vaš sin je uvijek u pravu!
I tada se vaš sin neće plašiti da vas upita o onome o čemu se „ne priča“. Zato što će tada znati da vi nećete viknuti na njega: „Kakvo je to pitanje?!“ ili „Kako te nije sramota?!“ Zato što će vam vjerovati. Drugim riječima, biće siguran u vas. A to je san svake majke. I on se može ostvariti.
