10 stvari koje su vas trebali naučiti u školi, a nisu!

Većina ljudi koji su uradili anketu o primjenljivosti i korisnosti znanja koje su naučili u školi izjavila je da je korisno samo 20 do 30 odsto stvari koje su tamo naučili. Ukoliko ste i vi nezadovoljni primenjivošću znanja koje ste dobili u školi, da li ste se ikada zapitali šta je to što biste voljeli da ste tamo naučili, umjesto matematičkih teorema ili latinskih deklinacija. 

1. Pravilo 80 kroz 20. Po ovom pravilu, koje je poznato i kao Paretov princip, 80% vrijednosti koju ćemo u životu ostvariti će proisteći iz 20% aktivnosti osobe. Prema tome, većina onoga što svi radimo nije ni korisno, ni potrebno u onoj mjeri u kojoj nam se to čini. Ako razmislimo o korisnosti nekih od naših aktivnosti možemo odustati od gomile aktivnosti, a samim tim dobiti mnogo više vremena i energije koje možemo potrošiti na aktivnosti koje su nam ili zabavnije ili korisnije.

2. 80 do 90% onoga čega se plašimo se nikada neće desiti. Većina nas previše brine i strahuje upravo zato što nam niko nije ispričao za ovo pravilo. A kada se neke loše stvari i dese uglavnom nisu toliko bolne koliko smo predviđali. Briga je nevjerovatno traćenje vremena i energije.

3. Greške i neuspjesi su nam životni učitelji. Mala djeca uče putem pokušaja i pogrešaka i zbog toga nemaju problema sa greškama. Međutim, kako odrastamo, a posebno u školi, naučimo da je strašno griješiti. Posledica toga je da pokušavamo sve manje i manje novih stvari. A uspjeh u životu često zavisi od toga da ne odustanemo kada se suočimo sa neuspehom i greškama. Drugim riječima, od naše upornosti i rezilijentnosti. Zbog toga je važno preformulisati značenje grešaka i neuspjeha u životima odraslih ljudi.

4. Naš stav mijenja našu stvarnost. Većina ljudi je čula da treba da promijeni svoj način gledanja na stvari kada se one ne dešavaju onako kako bismo željeli. Ali ono što je još važnije je da promjena stava mijenja stvarnost u kojoj osoba živi. To se dešava zbog toga što se sa promjenom stava mijenja fokus osobe i posljedica je promjena stvarnosti. Kao što je Šri Čimnoj rekao: “Onako kako vidiš samog sebe tako će ti se ukazati i ostatak svijeta”.

Najjednostavniji put do sreće

5. Zahvalnost je najjednostavniji način da se bude srećan u životu. Iako je većina nas negdje usput čula da je dobro biti zahvalan, uglavnom nam nisu dovoljno objasnili zašto je to tako. Većina nas nije čula da je zahvalnost direktan put u sreću. Umjesto toga smo uče nas da je za sreću potrebno biti bogat, uspješan, majka, partnerka, fakultetski obrazovana, itd.

6. Poređenje sa drugima je uzrok ličnog nezadovoljstva i nedostatka samopouzdanja. Ako se poredimo sa drugim ljudima tada dozvoljavamo da nas okruženje i ljudi u njemu kontrolišu. Drugim riječima, zavisni smo od mišljenja ili odobravanja drugih ljudi. Umjesto toga je mnogo bolje porediti se sa samim sobom. Posmatrati koliko smo daleko stigli u odnosu na prethodni period ili u odnosu na samog sebe od ranije.

7. Parkinsonov zakon. Ovaj zakon glasi da nam za sve što radimo treba mnogo manje vremena nego što za to odvojimo. Na primjer, ako za nešto smatrate da vam treba nedjelja dana onda ćete doći do riješenja u okviru tog perioda. Ali ako tom problemu dodijelite sat vremena umjesto nedjelju dana, vaš mozak će naći rješenje u okviru tog perioda. Naravno, ponekad rezultat neće biti savršen kao da ste se problemom bavili nedjelju dana, ali ponekad može biti bolji od onog nad kojim ste se mnogo duže mučili. U svakom slučaju dobiti su u tome što ćete se vremenom sve bolje i bolje fokusirati i samim tim postajati sve efikasniji. Posledica toga je da ćete imati više vremena koje onda možete uložiti u sve ono za šta vam uvijek nedostaje vremena.

8. U život dobijaš onoliko koliko daješ. Ako želimo da povećamo količinu nečega u sopstvenom životu (novac, ljubav, mogućnosti, ljubaznost, itd.), moramo da povećamo količinu onoga što pružamo drugim ljudima. Iako je većina ljudi najčešće usmerena na ono što dobija i nada se da će dobiti više nego što daje, to se retko dešava.

9. Svako živi život kakav zaslužuje. Ovo bi drugačije moglo da se formuliše: “Svako je odgovoran za način na koji živi svoj život”. Bez obzira na to da li je u pitanju fizika i zakon uzroka i posljedice ili nešto drugo, ipak većina ljudi misli da su drugi ili nešto van njih odgovorni za ono što im se dešava u životu i kakav život imaju. U nešto ekstremnijem obliku većina to prepoznaje kao ulogu “žrtve”, koju neki ljudi njeguju, ali ne morate biti žrtva jer niste prihvatili odgovornost za svoj život. Na svakoj životnoj okuci donosimo odluke koje će se na kraju pokazati u vidu cijene koju plaćamo za njih. Ukoliko nismo zadovoljni svojim životom, pogledajmo unazad i ako smo dovoljno iskreni prema samima sebi, vidjećemo tačno trenutak u kome smo donijeli neku odluku koja nas je danas odvela u nezadovoljstvo.

10. Šta je to retikularni aktivacioni sistem i kako ga mogu koristi za sopstveno dobro.Retikularni aktivacioni sistem je dio mozga koji nam omogućava da u svom okruženju izaberemo na šta ćemo usmjeriti naše misli. Drugim riječima, on nam uvijek pomaže da pronađemo ono što u konkretnom trenutku tražimo. Baš zbog toga nam je važno da se usmeravamo na ono što želimo a ne na ono što ne želimo. Postavljanje ciljeva i stalno razmišljanje o njima je važan način na koji možemo održavati ispravan kurs života. Drugi način je da sebe stalno podsjećamo spoljašnjim podsjetnicima kao što su zabileške o tome šta nam je važno i na šta treba da obratimo pažnju.

Tanja Šešum, psihoterapeut, homeopata i floriterapeut