(VIDEO) ISTINIT HOROR: Posle ove priče možda povjerujete u duhove

Pegi Hodžson je čistila svoju kuću dok su se njena djeca spremala za spavanje. Dok je kupila njihove igračke, Pegi je mogla da čuje jedanaestogodišnju ćerku Dženet kako se igra sa starijom sestrom Margaret, dok su se njihova braća Džoni i Bili igrali u svojoj sobi.

Međutim, u momentu kad su se djevojčice zabavljale i kikotale po krevetu, desilo se nešto krajnje neuobičajeno. Komoda sa fiokama je počela da klizi po podu prema njima. One su kasnije rekle da se činilo kao da je moćan par nevidljivih ruku vukao komodu preko sobe ka njima.

Samohrana majka Pegi, koja se nedavno razvela od svog muža, u jednom trenutku je čula buku i vrisku djece. Potrčala je u dječju sobu. Kada su joj djevojčice rekle da se komoda kretala ka njima, odbacila je to kao prostu, dječju maštu, a onda je to vidjela svojim očima.

Zgrabila je komodu, vratila je na mjesto, a onda je s užasom gledala kako se ona ponovo kreće ka njoj još većom brzinom. Ovoga puta joj je bilo još teže da je pomjeri. Užasnuta žena je zgrabila svoje ćerke i napustila sobu u panici. Pegi je kasnije navela da je izgledalo kao da se u sobi nalazi nešto neljudski jako.

Ovi događaji od 31. avgusta 1977. godine su bili samo početak. Više od godinu dana su se u Peginoj kući dešavale neobične stvari, a njena priča je postala jedna od načudnijih i najintrigantnijih u Velikoj Britaniji. Čak i danas, 40 godina kasnije, Dženet Vinter tvrdi da je zli duh živio od njene energije i da je bio kraj nje čitavo njeno djetinjstvo.

Na osnovu ove priče snimljena je serija iz tri dijela pod nazivom „Enfield Haunting“ (Ukleta kuća u Enfildu).

Glavne uloge u seriji igraju Timoti Spol i Džulijet Stivenson, koji su pokušali da rekreiraju događaje s jeseni 1977. godine kada su igračke i namještaj letjeli po sobama, a čudni glasovi odjekivali kućom.

Dženet se uglavnom nalazila u centru svih događaja. Postoje jezive fotografije na kojima ona leti preko sobe. „Najstrašnija stvar koja mi se dogodila jeste kada mi se zavjesa obmotala oko vrata“, rekla je Dženet. „Bile su to stvari koje su zaista fascinantne za vidjeti, ali koje su vrlo zastrašujuće kada se dogode vama“.

Bilo je hladnih povjetaraca, grafita, fizičkih napada, prikaza iz vode, ali i šibica koje bi se same palile. Bio je to slučaj koji je zaintrigirao čitavu naciju pošto ni policija ni medijumi, pa ni okultni stručnjaci nisu mogli da ga riješe. Ipak, i dalje ima mnogih pitanja koja preispituju da li je to zapravo bila prevara.

Dženet je bila ubijeđena da ju je zaposio bivši stanovnik kuće, prgavi starac po imenu Bil Vilkins koji je umro mnogo godina ranije. On je kroz nju dubokim jezivim glasom, koji se može čuti na audio snimcima na internetu, rekao: „Prije nego što sam umro, oslijepio sam, a zatim sam dobio unutrašnje krvarenje i umro u snu u stolici u uglu sobe“.

Teri Vilkins, sin Bila Vilkinsa, potvrdio je da je njegov otac zaista tako i umro.

Naučnici vjeruju da je Dženet zaista bila posjednuta od strane zlog duha Bila Vilkinsa. Oni su rekli da je on kroz nju izgovarao veoma složene riječi i da se ne može očekivati da jedanaestogodišnja djevojčica izgovori riječ kao što je „dematerijalizovati“.

„Imala sam osjećaj kao da je iza mene, ali ne u meni“, rekla je Dženet. „U jednom trenutku sam napunila usta vodom i zalijepila selotejp, a glas se i dalje čuo“.

Sve ovo za skeptike zvuči prilično apsurdno, ali slučaj iz Enfilda je poseban zbog toga što su ga u više navrata ispitivali razni istraživači. Kada je Pegi jednom prilikom pozvala policiju, Karolin Hips iz policije je zabilježila: „Velika fotelja se bez razloga pomjerila 1,5 metara“. Ona je tražila žice ali nije pronašla nikakav dokaz o tome da je fotelja pomjerena na neki fizički način.

Očajnički tražeći objašnjenje, Pegi se obratila Društvu za psihička istraživanja, organizaciji koja istražuje paranormalna dešavanja iz naučne perspektive.

Oni su poslali dva istražitelja, Gija Liona Plejfera i Moris Gros, koji su istražili dokaze. Društvo je takođe angažovalo advokata kako bi potvrdilo  svoje otkriće. Nakon što su imali prilike da vide brojne neobjašnjive fenomene, ljudi iz društva su čuli Dženet kako vrišti i vidjeli je kako pada niz stepenice. Skeptici tvrde da se Dženet bacila niz stepenice ali je ona to negirala. „Osjetila sam hladne ruke, kao da me neka sila iz vazduha vuče“, rekla je ona.

Događaji su kulminirali onog trenutka kada je viktorijanski kamin iščupan u dječijoj sebi. Jednostavno je nemoguće da djeca iščupaju tako težak kamin.

Dženetin život nije bio baš najsrećniji kada se sve sabere. Njen brat Džoni je umro 1981. godine u 14. godini, njena majka je umrla 2003. godine, a njen osamnaestogodišnji sin je umro u snu. Ona je napustila dom u 16. godini, udala se i preselila u Eseks. Ona danas izbjegava pažnju jer ne želi da se prisjeća traumatičnih događaja.

Ipak, ona nije sigurna da je duh koji ju je obuzimao zaista bio zao. Ona ne vjeruje da je on namjerno želio da ih povrijedi, ali da je mogao da komunicira sa ostatkom porodice samo preko nje i njene sestre. Kada je Pegi umrla, u kuću se uselila Kler Benet sa svoja četiri sina. Ona je rekla da u kući nije vidjela ništa, ali da se osjećala nekako neprijatno, kao da je neko posmatra.

Benetova se iselila već nakon dva mjeseca. U kući trenutno živi neka druga porodica koja nije željela da bude imenovana.

(Webtribune)