“Keze nam se vampiri, vukodlaci i demoni”: Evo šta je sveti vladika Nikolaj pisao o Noći vještica

“Umjesto da ugasimo vatru na domaćem ognjištu, toga dana upalimo kandilo pred slavskom ikonom, pomolimo se Gospodu, da nam poda hrabrosti da budemo i ostanemo drugačiji, da nas obdari snagom da ustrajemo na Njegovom putu i da nas izbavi od Lukavoga.”Sveti Vladika Nikolaj

Kao Pravoslavni Hrišćani dužni smo da pažljivo ispitujemo svaki oblik našeg bavljenja svetovnim stvarima, uključujući razne zabave, praznovanja, običaje i da dobro razmotrimo da li je naše učestvovanje u tim svetovnim stvarima i vancrkvenim aktivnostima u saglasju sa našom svetom Pravoslavnom vjerom ili nije.

U proteklih mjesec dana sve nas u spoljnjem svijetu podsjeća da se bliži praznik Helovin: djeca u školama uveliko crtaju bundeve, vještice i slijepe miševe, roditelji razmišljaju kako da nabave ili sašiju idealni kostim u kojem će njihova djeca ići po kućama i tražiti slatkiše „plašeći“ komšije, iz izloga nam se keze i cere likovi vampira, vukodlaka i raznih demona, koji ponekad izgledaju „simpatično“ – šaljivo, a ponekad uznemirujuće. Mnogi će od nas pristati da povedu svoju djecu uveče 31. oktobra, kad zađe sunce, iako nam je taj običaj potpuno stran i u najmanju ruku čudan.

Mnogi će, u želji da se njihova djeca ne razlikuju od ostalih, učestvovati u ovom prazniku, pravdajući se da je sve to samo zabava za djecu i da tu nema nikakvog dubljeg značenja.

A evo šta je zapravo pozadina praznika Helovin :

Ovaj običaj ima svoje porijeklo među paganskim keltskim narodima u Irskoj, Britaniji i sjevernoj Francuskoj. Oni su vjerovali da se život rađa iz smrti , pa su za početak svoje nove godine uzimali kraj jeseni, kad priroda umire i kada, prema njihovom vjerovanju, počinje vrijeme mraka, raspadanja i smrti. Toga dana su gasili vatru na svojim domaćim ognjištima i svuda je vladao mrak.

Prema paganskom keltskom predanju, duše umrlih bi potpuno pripale vlasti boga Samhaina, kneza smrti, koga je valjalo umilostiviti žrtvoprinošenjem na dan nove godine, a Samhain bi dozvoljavao da toga dana duše umrlih posjećuju domove svojih porodica. Otuda običaj „maskiranja“ u kosture, duhove, veštice i demone. Na taj način bi živi stupali u „mističnu“ zajednicu sa umrlima, kroz čin podražavanja mrtvih i tumaranja po mraku. Prema vjerovanju, duše mrtvih koje bi dolazile u „posjetu“ bile su iznurene glađu i molile su za hranu, pa ih je valjalo nahraniti – otuda običaj zvani . Ukoliko neko od živih ne bi ugostio duše umrlih, stigla bih ih osveta boga Samhaina.

U vrijeme kada su ovi narodi primili Hrišćanstvo i kada su zaista bili Pravoslavni, tadašnja Crkva je ustanovila praznik „Svih Svetih“ 1. novembra (na istoku se taj praznik slavi drugog datuma) upravo da bi se istrijebio ovaj okultistički običaj» a noć uoči praznika Svih Svetih („All Hallows eve“) služilo se svenoćno bdenje. Međutim, oni koji su ostali u paganstvu i okultizmu reagovali su tako što su pojačali svoje opasne rituale, tako da je noć uoči Hrišćanskog praznika postala noć veštica, vradžbina, prizivanja zlih duhova i demona i drugih okultističkih radnji.

Čak je dolazilo i do krađe i skrnavljenja sveštenih predmeta. Tako je propao pokušaj zapadne crkve da se suprotstavi ovom paganskom običaju.

Ovde je samo ukratko objašnjeno porijeklo i značenje praznika Helovin.

Jasno je da mi, Pravoslavni Hrišćani ne možemo i ne smijemo učestvovata u ovakvoj idolopokloničkoj svetkovini na bilo kom nivou (makar to bila „samo“ zabava za djecu), jer to direktno predstavlja odricanje od našeg Gospoda i naše svete Pravoslavne vjere. Jer, ako pristanemo da svoju djecu „maskiramo“ i pustimo ih da idu po mraku i mole za slatkiše, mi time svojevoljno pristajemo na zajednicu sa mrtvima, čiji bog nije keltsko božanstvo Samhain, već sam Sotona, knez zla, a slatkiši koje budu dobili neće predstavljati bezazleni poklon djeci, već prinos samome đavolu.