NAJVEĆI HRIŠĆANSKI PROROK: Saznajte šta danas NIKAKO ne biste smjeli raditi

Rođen u selu  Anatotu, u blizini Jerusalima, dar prorokovanja prepoznao je u svojoj 15. godini, od kada i počinje da proriče u vrijeme cara Josije.

Caru Joakimu proreče da će njegov pogreb biti, kao da je magarac, odnosno da će njegovo tijelo izbaciti van Jerusalima, i da će se vući po zemlji bez pogreba.

Zbog ovoga je završio u tamnici, gdje nije mogao da piše. Zato je pozvao Varuha, kome je diktirao svoja proročanstva.

Car Joakim kada je vidio tu hartiju, bacio ju je u oganj. Ubrzo je sveti Jeremija izbavljen iz tamnice, a na Joakimu se ispunilo ono što je rekao.

Caru Jehoniji je prorekao da će završiti u Vavilonu i umreti sa cijelom svojom porodicom, što se i dogodilo.  Za vrijeme cara Sedekija, Jeremija je stavio teret na leđa i išao po Jerusalimu i proricao da će grad pasti u ropstvo Vavilonjana.

U dolini Totef, gdje su Jevreji prinosili djecu kao žrtve idolima, prorok je rekao da će uskoro judejsko carstvo biti napadnuto.

Uskoro su  Vavilonci zauzeli Jerusalim, ubili cara Sedokiju, opljačkali i razorili grad. Na mjestu gde su decu prinosili kao žrtve, pobili su mnogo Jevreja.

Sveti Jeremija je bio primoran od nekih Jevreja da krene sa njima u Misir.

Tamo je proživeo još četiri godine, nakon čega je kamenovan od svojih sunarodnika, i tako je završio život.
Postoji predanje da je sam car Aleksandar Veliki posetio grob ovog sveca, i preneo njegove mošti u Aleksandriju.

Narodna vjerovanja

Iako većina ljudi sada i ne zna za njega, u nekim krajevima Srbije su se održali običaji i narodna vjerovanja, vjerovatno još iz prehrišćanskih vremena, o kojima se i danas vodi računa.

Vjeruje se da je Jeremija zaštitnik od zmija otrovnica. Zato je običaj da se na današnji dan razgone ovi gmizavci da ne bi preko ljeta dosađivali. Neko iz kuće zbog toga treba da porani, uzme tiganj i lupajući u njega nekoliko puta ponovi: „Jeremija u polje, a sve zmije u more!

Samo jedna ostala, za zlo njeno ostala, oba oka izbola, na dan trna glogova. Na četiri šipova, zlu kob izjela“.

Dokle se čuje lupanje i pjesma, dotle zmije neće smjeti da se približe.

Na Jeremijin dan ne otvaraju se britve i ne radi se ništa iglom i koncem. Ko bi na ovaj dan otvorio britvu, vjeruje se, na toga bi preko cijele godine trčale zmije.

U nekim krajevima stari vjeruju da se na današnji dan ne valja ni češljati da se ne bi izazivali ovi opasni gmizavci.

Takođe, treba paziti da se ni za kim ne vuče odvezana pertla ili neki končić da se na isti način tako ne bi vukle i zmije.