Običaji i vjerovanja: Znate li zašto se nedjeljom ne mijesi hljeb?
Pokojna sestra Ranđija, iz sela Velika Sugubina, majka pokojnog monaha Mitrofana, hilandarca, pričala je kako je jedne nedjelje otišla u goste kod svoje rođake u selo Slatinu.
Po završenome mješenju pogača je stavljena u peć da se ispeče. Za to vrijeme postavljen je ručak i kad je pogača bila pečena, razlomljena je i podeljena po parče svima prisutnima na ručku. Ranđija je sad u svakom parčetu pečene pogače vidjela zmije, a u parčetu domaćice – glavu zmije.
Ona od svog parčeta pogače nije htjela da okusi, nego je tražila jučerašnji hljeb, dok su prisutni svoje parčiće pojeli u slast.
Svaki se grijeh u snu i na javi prikazuje u vidu zmije, jer u stvari potiče od one proklete zmije,koja mami cio svijet u svoj zagrljaj. I sve što u nedjelju zaradimo i jedemo u stvari zmije jedemo u ovome svijetu, a one će nas jesti tamo kad stignemo kod nje u pakao. To važi i za one žene koje razvijaju kore u nedjelju, ili sa tijestom ma šta rade i prave.
Nedjelja i praznici oslobađaju nas od svakog posla tjelesnog, a naređuju nam da se molimo Bogu, da čitamo o Bogu, da pjevamo o Bogu, i da učinimo neko dobro djelo u ime Boga.
