OVO DANAS NIKAKO NE SMIJETE DA RADITE: Vjernici slave STEVANJDAN!

Vjernici danas slave Svetog Stefana, prvog od sedmorice đakona (Stefan, Filip, Prohor, Nikifor, Timon, Parmen, Nikola), služitelja, pomagatelja, koje su sveti apostoli rukopoložili, pa se zbog toga i naziva arhiđakon Stefan – prvi među đakonima.

Naime, apostoli su predložili da se izaberu posebni ljudi koji će preuzeti brigu oko administrativnih i drugih poslova, kako bi dvanaestorica (apostola) neprestano mogla da prebivaju u molitvi.

Sveti Stefan je bio propovjednik u Jerusalemu, odveden iz grada i kamenovan do smrti, te se zato naziva i Prvomučenik Stefan. U kamenovanju je učestvovao i njegov rođak Savle, poznat kasnije kao apostol Pavle..

Pomen arhiđakonu Stefanu crkva daje četiri puta godišnje, a 15. avgusta se slavi Prenos moštiju svetog Stefana – Sveti Stefan ljetnji ili Stevan Vjetroviti.

Postoji veliki broj narodnih običaja vezanih za Stevanjdan.

Najrasprostranjeniji je onaj da se tog dana iznosi božićna slama iz kuće. Slamu nikako ne smijete bacati, jer se vjerovalo u njenu plodotvornu moć, pa je stavljana radi podsticanja roda i napredovanja, u raklje drveća voćaka, u pčelinjak ili privredne zgrade.

U nekim selima se na Stevanjdan “polaze šljive”. Domaćin sa sjekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, posiječe nerodna stabla. Uzmahne sjekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od sječe, govoreći mu da ne siječe, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla. I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospješivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Vjerovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.

U nekim krajevima su božićnu slamu uklanjali već odmah po ponoći na Stevanjdan. Slamu su uklanjale žene, po pravilu ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić.

Ponegdje su to žene činile nage, jer se vjerovalo da tako neće biti u kući buva.

Slama je iznošena najčešće u vinograd i posipana ispod čokota, radi boljeg roda grožđa. Ili je stavljana u gnijezda da kokoške bolje nose jaja i lijegu više pilića. Metla kojom je slama u kući pometena nije u druge svrhe upotrebljavana tokom godine, jer je čuvana radi zdravlja.

Slavski kolač za Stevanjdan mijesi se dan prije slave i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom. Iznosi se na već obogaćen sto sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama, a zatim posvećuje i siječe ili lomi (po tradiciji i običajima).

Za ovu slavu šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti poslije Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju.

Ipak, najvažnije je da domaćin na sto iznese slavski kolač, da na trpezi uz ikonicu sveca – Svetog Stefana, gori slavska sveća i da u domaćinovu kuću dođu njegovi najbliži, rodbna, kumovi, bliski prijatelji. Samo tada, u krugu familije, slava ima smisla.

(Telegraf.rs)