Prema narodnim običajima: Ovo uradite da bi vam dijete brže progovorilo i prohodalo!

U svojoj studiji  Žarko Trebješanin sakupio je brojne tradicionalne običaje i vjerovanja u vezi sa gajenjem djece. Izdvojili smo neke od postupaka kojima su roditelji pribjegavali u situacijama kada dijete neće da progovori, prohoda ili kada loše spava:

Kad dijete neće da progovori

Najčešće se magijski potpomaže razvoj govora na taj način što se djetetu daju izvjesne namirnice da ih na ritualan način pojede. U Crnoj Gori savjetuje se sledeće: “Koje dijete ne može da brzo progovori, neka mu majka ukrade od siromaha što prosi malo kruva i da mu da izjede.”

U nekim krajevima vjeruju da dijete koje ne progovori na vrijeme, valja zapojiti vodom iz klepetuše (medenice).

U nekim drugim krajevima, da bi dete progovorilo, takođe se nosi oko kuće, a pri tome se izgovori određena magijska formula. Vuk Karadžić bilježi: “Kad dijete ne može da za dosta počen zboriti, treba ga u vreću staviti, pak okolo kuće triput obrnuti, a drugi ga pita: “šta nosiš?” a on mu odgovori: “nosim vreću riječi””.

U gornjoj Krajini novorođenčetu izmjere usta koncem prije prvog dojenja i taj konac zavežu u mrtvi čvor. Kad dijete napuni pola godine, odreše ovaj čvor, pa će, misle, dijete ubrzo progovoriti.

Kad dijete neće da prohoda

Kad dijete, iz nepoznatih razloga, ne prohoda kada mu za to dođe vreme, u narodu roditelji i rođaci djeteta u tom slučaju često preduzimaju magijske mjere koje bi trebalo da mu pomognu da načini prve korake. Da bi dete prohodalo, ono se često prevodi preko nekog predmeta. U gornjoj Krajini dijete koje nije prohodalo valja prevesti preko slepčevog štapa. U istom kraju čine i sljedeće: u mladu nedjelju, prije sunca, uzmu kupinu koja je na obje strane grane u zemlju urasla, stave je na kućni prag, “pa se polagašno pro nje prevede dijete”.

U Metohiji, “ako dete ne pro’oda na vrijeme, valja ga u mladu nedelju triput obrnut oko kuće u vreći od kostreti (kozje dlake)”. Na Kosovu, takođe u mladu nedjelju, prije sunca, dijete metnu na lopatu, “pa ga tri puta obnesu oko kuće, jedni vukuć lopatu, a drugi držeći dijete i govoreći: “Baci ljeskovo, uzmi drenovo!”

U slučaju pomenute nevolje, djetetu se još, kao magijska pomoć, mijesi kravaj (hljepčić). “Ispečen kravaj iznesu pred dijete, a njemu dadu drenov prutić. Žena sa kravajem veli mu: “Baci ljeskove, uzmi drenove!“” Kravajem, poznatim obrednim hljebom, kao i spomenutom basmom, djetetu se sugeriše da otpočne hodanje, odnosno da mu noge postanu sigurnije i snažnije, te da što prije učini prve željene korake.

Kada dijete krene, prohoda, u selima jugozapadnog Stiga, majka sipa za njim vodu, da bi ono „išlo brzo kao voda“. Često se vrši i obred presijecanja traga, užeta ili tovara, da bi dijete dalje dobro napredovalo u vještini hodanja. “Presijecanje traga vrši se uvijek metalnim predmetom na taj način što se ispred djeteta povuče linija kad se zapazi da je počelo da hoda”.

Kad dete neće da spava

Ako dijete ne spava dobro, ako se često budi, plače i nemirno je, vjerovalo se da je to znak da mu nije dobro i da je vjerovatno urečeno. Zato se spavanju posvećuje velika pažnja i za osiguravanje dobrog sna koriste se mnogobrojne vradžbine, rituali i tabui. Ako dijete ima nemiran san ili ne može da zaspi, valja da mu se pod uzglavlje stavi nož crnih korica, bijeli luk (odbrana od vještica, vampira, more i ostalih demona), bosiljak, konoplja i, naročito, katranjiva krpa, koja se meće ispod dječje glave.

Majka često izvodi određene ritualne radnje pri stavljanju odojčeta u kolijevku, ne bi li mu obezbijedila čvrst i zdrav san. Tako, na primjer, kad stavi dijete u kolevku, rukom ga prekrsti, očita mu molitvu i zevne iznad njega, da bi mu brzo došao san na oči.

(Stil)