SCENARIO GOTOV: Snima se film o Milu Đukanoviću?
Kratkometražni igrani film “Izabranik”, reditelja Radoslava T. Stanišića, nagrađen je Specijalnim priznanjem “Lik kneza Pavla” na nedavno okončanom, 10. Internacionalnom filmskom festivalu kratkometražnog igranog i dokumentarnog filma “Prvi kadar”, održanom u Istočnom Sarajevu.
Jubilarno izdanje festivala predstavilo je 50 filmova iz 39 zemalja, odabranih među 2.525 prijavljenih filmova.
“Izabranik” je sniman 35 mm filmskom trakom i ući će u istoriju crnogorske kinematografije kao posljednji film koji je sniman na celuloidnoj filmskoj traci, podsjeća u razgovoru za DN reditelj Stanišić.
“Uveliko smo zagazili u digitalno doba filma, a ‘Izabranik’ pripada nekom drugom vremenu. Riječju klasik. Žiri je to prepoznao i film u cjelosti nagradio”, ističe reditelj dodajući da filmski stvaraoci ne smiju biti opterećeni nagradama, ali da je, kada se priznanje dobije, osjećaj svakako lijep.
“Na neki način to je priznanje za trud i rad koji ste uložili da napravite film, a u tom trenutku se osjećate ispunjeno i kreativno potvrđeno”, smatra Stanišić.
Filmski festivali su veoma značajni jer, kako kaže naš reditelj, “krajni korisnik njegovo visočanstvo gledalac može da odgleda veliki broj filmova” “Filmskim stvaraocima festivali donose priliku da razmjenjuju iskustva, prave planove za nove projekte, ali i pružaju lijepo druženje”, kaže autor koji se na festivalu u Sarajevu predstavio i knjigom “Hrastovi koje ne obaraju Ratko Đurović i Velimir Stojanović”, esejističkobiografskom studijom o rodonačelnicima crnogorske kinematografije.
“Đurović i Stojanović su naj značajnije stvaralačke filmske ličnosti i prvi afirmisani filmski par, prije svega, u crnogorsko-srpskoj, zatim u jugoslovenskoj kinematografiji, koji su formiranjem Lovćen filma, 50-tih godina 20. vijeka, napravili izuzetan iskorak u stvaralačkom i produkcijskom smislu na ondašnjem jugoslovenskom prostoru, a i izvan njega. Odredili su pravac i estetiku najznačajnim filmskim sineastama sa jugoslovenskog prostora. Po mnogim usmenim kazivanjima bili su neponovljivi filmski par”, precizira Stanišić.
On se osvrnuo i na stanje u crnogorskoj kinematografiji, naglašavajući da su uslovi bolji nego ranije. Međutim, drugo pitanje je jesu li dovoljno dobri da se svaki filmski projekat završi.
“Ne dobiju svi šansu, a ako dobiju pitanje je koliko je ona zapravo adekvatna”, smatra Stanišić i dodaje da nema potrebe za pravljenjem distinkcije između mladih, srednje generacije i starije garde.
“Svi trebaju da rade iako među mladim rediteljima vlada mišljenje i sebe uvjeravaju da iskustvo ne znači ništa, da nema više objektivnih mjerila vrijednosti, da svako ima pravo na svoj film, da mu određuje lični smisao i da nema obaveze ni prema bilo kakvom stvaralačkom kontinuitetu. Sve je moguće, samo čemu to vodi? Neko će, ipak, morati javno da utvrdi kako više film nije umjetnost već zadovoljstvo trenutka, uspjeh po svaku cijenu, estradni egzibicionizam i eventualno novac. Da li je za tako malo opsene vrijedj elo sve žrtvovati… Ko smo mi bez porijekla, istorije, tradicije, osjećanja prema kulturi sopstvene sredine i onim kvalitetima koji nam određuju mjesto u svijetu filma?”, kaže Stanišić.
Na kraju, kaže da će biti još gostovanja na festivalima, a zbog finansijskih problema igrani filmovi trenutno su na “dužem štapu”.
“Ipak, naša svijest je ispred materijalne snage, jer da nije tako čovjek ne bi ništa stvorio i zato ću najvjerovatnije najprije snimati još jedan dugometražni dokumentarni film o našem takođe čuvenom reditelju i profesoru Milu Đukanoviću. Napisao sam scenario prije nekoliko mjeseci i očekujem konkretnu podršku od menadžmenta RTCG, a takođe i od Ministarstva kulture Crne Gore koji su u načelu već dali podršku, ostaje još samo da je konkretizujemo na obostrano zadovoljstvo”, zaključuje reditelj.
(Dnevne novine)
