Talentovana Ema Bregović je oduvijek okružena umjetnošću, pa ne čudi što joj je ona postala životni poziv.

Ćerka muzičara Gorana Bregovića rođena je u Parizu, Likovnu akademiju je završila u Nantu, a od prošle nedjelje njeni radovi se mogu vidjeti na grupnoj izložbi “Svjetlost i sjenke” u Beogradu, u okviru festivala “Dev9”.

Imala je dvije samostalne izložbe u Beogradu i jednu u Gradu svjetlosti, ali ističe da uvijek sa zadovoljstvom dolazi u srpsku prijestonicu.

“U Francuskoj je drugačiji akademski sistem. Ovdje biraš jedan odsjek, a tamo kada završiš likovnu akademiju možeš sve da radiš, da se baviš slikarstvom, vajarstvom… Više volim da radim skulpture i instalacije, mada sam dugo i crtala. Ostalo mi je još da završim master”, kaže Ema za Kurir.

“Veliki gradovi daju iluziju o velikim perspektivama. Toliko je mladih umjetnika koji bukte od ideja, ali nije jednostavno pronaći svoj put. Meni je super u Srbiji i u Beogradu”, kaže Ema.

“Koliko god sam se privikla na francusku kulturu i običaje, u našoj kući je vladao balkanski fazon. To znači da jedemo burek i pasulj. Osjećam se kao slobodni atom, koji nije ni tamo, ni ovamo. I svuda se apdejtujem, jer imam duplu kulturu. Beograd je metropola, a Pariz i te kako. Kombinacija tih kultura može da izrodi nešto sjajno, i na tome radim. Ovdje upoznajem nove ljude, obožavam ih jer su topli i žele da pomognu. Nije sve u parama, već u ljudskim relacijama. Najviše volim da provodim vrijeme sa zanatlijama, jer su zanimljiviji. Kada sam u Beogradu pripremala posljednji projekat sa babuškama koje nose feredže, radila sam sa livcima godinu i po dana. Još nije bila ekskluzivna izložba tih babuški, ali su neke izložene na ovom festivalu”.

Da li je prednost ili opterećenje biti Bregina ćerka?

“Srećom, ne živim estradnim životom, i to je veliko olakšanje. Živimo jednostavno, bez glamura, družim se sa normalnim ljudima. Roditelji su me uvijek tjerali da studiram, možda ću da upišem još jedan fakultet. Interesuju me filozofija, psihologija i antropologija. Ne mislim da me je ikada sputavalo to što sam ćerka Gorana Bregovića. Roditelji su mi govorili da ništa ne može da padne s neba, da mora mnogo da se radi i da je to suština života”.