SJUTRA NIKAKO NE BI TREBALO DA SE SVAĐATE I BUDETE LJUTI: Pravoslavni vjernici slave Lučindan
Pravoslavna crkva i njeni vjernici slave Svetog Luku. Za ime ovog sveca vezuju se mnoga lijepa i zanimljiva narodna vjerovanja, a smatra se zaštitnik ljekarske profesije i mnogih bolnica.
Vjeruje se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu. Zbog ovoga se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa. Njegove mošti se čuvaju u Carigradu, dok se njegovo stopalo nalazi u crkvi Roždestva Presvete Bogorodice u Manastiru Kosijerevo u selu Petrovići. Pisac jednog od Hristovih jevanđelja živio je u 1. vijeku. Smatra se da je Jevanđelje po Luki – treće jevanđelje u Novom zavetu napisao oko 60. godine. Ili tako bar misle vjernici.
Moderni tumači Biblije ne vjeruju da je Luka autor jevanđelja, za koje većina smatra je napisano najranije između 80. i 90. godine nove ere. Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava srpskih pravoslavnih porodica. Sveti Luka je zaštitnik ljekarske profesije i mnogih bolnica.
Slavimo još jednog sveca
U 4. vijeku naročito se pročulo mjesto gdje su počivale časne mošti svetoga Luke, zbog isceljivanja koja su se zbivala od njih. Posebno isceljivanje od bolesti očiju. Saznavši o tome car Konstancije je poslao upravnika Egipta Artemija da mošti svetoga Luke prenese u prijestonicu, u Carigrad, što je i bilo učinjeno veoma svečano.
Međutim, crkva sutra obilježava još jednog sveca, istina mnogo novijeg datuma. Sveti Petar Cetinjski živio je krajem 18. i početkom 19. vijeka u Crnoj Gori. Godine 1784. postao je mitropolit i gospodar Crne Gore. Crkva pamti, a narod posebno slavi, njegovu pobedu nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji. Život je posvetio borbi protiv neprijatelja i pomirenju zavađenih prelema u Crnoj Gori.
Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru. Iako predstavnici dve različite epohe i Luka i Petar svojim djelima zadužili su pravoslavlje. Zato je i crvenim slovom obilježen praznik u pravoslavnom kalendaru i ne valja se baviti teškim poslovima.
Običaji na Lučindan
Običaji našeg naroda sežu iz davnih vremena i u mnogim krajevima zemlje ostali su nepromjenjeni, autentični kao prije više vjekova i danas predstavljaju divan aktuelan spoj tradicionalnih vrijednosti i vjere. Tako se na na Lučindan puštaju ovnovi da skaču na ovce, a čobanima se daje svečan i bolji ručak, nose im se pite pazarice, kolači, … Prema stadu se znalo i da li će “alaudža” na zemlju. Kada ovca “zateže”, znači biće teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, vjeruje se da će proljeće ranije doći.
U većini krajeva, na Svetog Luku se koncima opasuju torovi da vukovi ne bi davili stoku, a govori se i: „Ide Luka, eto vuka“ ili „Sveti Luka, snijeg do kuka“, jer dolazi zima i vukovi dolaze do sela.
U južnoj Srbiji se po prvom gostu koji uđe u kuću na Lučindan gata kakva će zima ili godina biti. U Crnoj Gori kažu da je duga na nebu pojas Svetog Luke. Sveti Luka moli Boga za nas!
Na ovaj dan nikako ne bi trebalo da budete ljuti preki i nervozni, da se upuštate u svađe i rasprave, jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvijek pomagao ljudima!
