Sjutra slavimo sveca za kog sigurno nikad niste čuli – Svetog Pafnutija

Sv. Pafnutije ispovijednik bio je episkop Taiski u Tivaidi Misirskoj. Za pravoslavnu vjeru stradao je mnogo. Jedno su mu oko jeretici izbili i lijevu nogu skršili. Car Konstantin veoma ga cijenio i često ga celivao u ono izbodeno oko, izbodeno radi istine pravoslavne.Pafnutije je bio učenik Sv. Antonija Velikog. Svetošću svoga života obratio je mnoge grešnike na put pokajanja. Više je ličio na bestjelesnog anđela nego na tjelesnog čoveka. Osnovao je manastir u Donjoj Tivaidi, u Iraklejskom kraju i bio iguman. Uvažavan je i poštovan bio od svih. Upokojio se krajem četvrtog vijeka.

Posle dugog podvizavanja Pafnutije zamoli Boga da mu otkrije kome je on od svetih podvižnika sličan. Javi mu se Anđeo i reče mu: – Ti si sličan frulašu koji živi u gradu.

Pafnutije pohita kod tog frulaša i raspitivaše ga o njegovom načinu života i o djelima. Frulaš mu reče da je on grešan čovek i da je nedavno prestao biti razbojnik i postao frulaš.

A kada ga Pafnutije stade detaljno ispitivati kakvo je uopšte dobro učinio, on mu odgovori, da ne zna, osim što je jednom, dok je još bio razbojnik, jedne noći spasao jednu hrišćansku djevojku od razbojnika koji su hteli da je obeščaste i vratio je u selo. Drugom jednom prilikom, produži frulaš, sretoh jednu lijepu ženu gdje luta u pustinji, bježeći od gradonačelnikovih slugu i sudija zbog državnih dugova svoga muža i oplakuje svoju sudbu.

– Ništa me ne pitaj, gospodine – reče ona – niti raspituj o mojoj nevolji, nego me uzmi kao sluškinju svoju i vodi kuda hoćeš. Jer pošto su moga muža u toku dvije godine mnogo puta tukli zbog državnog duga od 300 zlatnika i zatvorili u tamnicu i tri moja premila djeteta prodali, ja se spasavam bekstvom, prelazeći iz mjesta u mjesto. I pošto su me često hvatali i svaki put nemilosrdno tukli, ja sada lutam po pustinji i već je treći dan kako ništa okusila nisam.

– Ja se sažalih na nju, dovedoh je u pećinu, dadoh joj 300 zlatnika i ispratih do grada. Tako oslobodih nju sa djecom i mužem.

Pafnutije mu reče: – Ja ne znam da sam išta slično učinio u svome životu; ali si ti, svakako, slušao za mene da sam čuven podvižništvom, jer nisam u lenjosti proveo svoj život. I Bog mi otkri o tebi da ti ništa nisi manji od mene po dobrim djelima. Kada se Bog tako brine o tebi, brate, ti nemoj zanemariti dušu svoju.

Frulaš tog časa baci frulu iz ruku i zamenivši skladnost muzičke pjesme duhovnom melodijom, pođe za ovim čovekom u pustinju. I tu se prema svojim moćima podvizavaše tri godine, provodeći vrijeme svoga života u slavoslovljima i molitvama, i tako pređe na nebo i upokoji se ubrojan u likove svetitelja i redove pravednika.

Pafnutije je počeo da vodi još savršeniji život od prethodnog.

Pošto je mnoge druge poslao na nebo, Pafnutije najzad i sam, nemajući više snage da se podvizava, stade odlaziti dušom. I predstade mu Anđeo i reče mu: Hajde najzad i ti, blaženi, u vječna naselja, jer Proroci dođoše da te prime u svoju sredinu. To ti ranije nije bilo otkriveno, da se ti ne bi pogordio, i tako lišio svojih zasluga.