Vjernici danas slave ĐURĐEVDAN, praznik sa puno običaja: Treba PORANITI, a ove stvari NIKAKO ne smijete da radite!

Na Đurđevdan treba poraniti i ne valja spavati preko dana! Ako to uradite rizikujete da vas glava boli preko cijele godine

Pravoslavna crkva i vjernici sutra slave Svetog Đorđa, a Đurđevdan je jedna od najčešćih slava, koje se slave u Srbiji. Posle Božića, Đurđevdan koji se proslavlja 6. maja, je praznik sa najviše običaja.

Većina običaja odnosi se na zdravlje, plodnost, mlečnost stoke, udaju, ženidbu, a ovaj praznik se inače uzima kao granica između zime i ljeta.

Uoči Đurđevdana pletu se i venčići od đurđevskog cveća, đurđevka i mlečike i njime se kite kapije i ulazna vrata u kući. Zato danas obavezno ispletite jedan.

Vijenci iznad vrata ostaju tokom čitave godine, tačnije do sledećeg Đurđevdana. Kada se pletenje vijenaca završi, običaj je da se zaigra kolo po mjesečini.

U nekim krajevima Srbije, odlazi se na đurđevdanski uranak. Za ovu priliku posebno se priprema jelo i piće. Mladi se na urancima opasuju vrbovim prućem da budu napredni kao vrbe, kite se zdravcem da budu zdravi i koprivom, koja treba da opeče bolest i selenom da bi im duša mirisala.

Kupanje i umivanje đurđevdanskom vodom garantovalo je zdravlje tokom čitave godine. Kupalo se na sam dan praznika, prije izlaska sunca.

Vjeruje se i da uoči Đurđevdana, domaćica u posudu punu vode treba da stavi razno proljećno bilje, dren, zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, kao i čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa.

To se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći, a ujutru se svi redom umivaju vodom: deca – “da budu zdrava kao dren”, djevojke – “da se momci grabe oko njih”, stariji – “da budu zdravi”, domaćin – “da mu kuća bude dobro čuvana”… Svaki prema svojim potrebama i željama.

Đurđevdan je idealan za izvođenje rituala kojima se skidaju čini, tera crna magije i otklanjaju uroci nabačeni tokom prethodnih pet mjeseci. U tu svrhu najčešće se izvodi “ritualno umivanje”: oko posude u kojoj se farbalo prvo uskršnje jaje (crveno, naravno), obmotaju se stručci kukureka, omana i ljošćana, a potom se u nju naspe voda i ostavi da prenoći na kućnom pragu ili pored neke biljke, tako da se zorom u nju slije i rosa.

Tom vodom se na Đurđevdan umivaju svi ukućani da bi sa sebe skinuli čini, uz misao da dobro pobeđuje zlo.

Zabiljžen je i običaj da devojka na Đurđevdan protrči kroz svinjac s namerom da uplaši svinje. Vjerovalo se da će momci, poput svinja, tada trčati oko nje i za njom.

Na Đurđevdan ne valja spavati, jer se vjeruje da će to donijeti glavobolju, a ako je neko ipak utonuo u san, onda na Markovdan treba da spava na istom mjestu.