Vjernici danas slave sveca kojeg je Bog IZVADIO IZ ŽIVOG BLATA!

Pravoslavni vjernici danas slave Svetog prepodobnog Isakija ispovjednika.
Poslije pronalaska prečasnog i životvornog krsta Isusa Hrista tokom carovanja Konstantina Velikog, zlovjerni car Valent krenuo je da štiti i širi Arijevu jeres. Zločestivi car počeo je da progoni pravovjerne hrišćane i naredio da se svete crkve zatvore da se u njima ne bi vršile uobičajene žrtve. Neke crkve pretvorio je u konjušnice, a neke srušio do temelja.
Poslije izvesnog vremena, Bog Duhom pokrenu na zaštitu svoga monaha Isakija. Saznavši za gonjenje crkve od strane arijanaca i da im je zlovjerni car pobornik, on se veoma ožalostio i dođe u Carigrad da vjerne utvrđuje u pobožnosti. Riječ njegova bješe kao goreća svijeća, Duh božji počivaše na njemu i blagodat nebeska ga obasjavaše.
Nakon što je video šta zlovjerni car radi, molio je Boga da vjernicima pokaže svoje milosrđe i da smiri gordost gonitelja. Bog je uslišio Isakijevu molitvu i poslao varavare na cara Valenta koji je sad bio prinuđen da sakupi vojsku i stupi u borbu.
Kad je Valent krenuo sa vojskom iz Carigrada, blaženi Isakije izašao je pred njega i rekao: “Care, otvori crkve pravovjernima, i Bog će blagosloviti put tvoj”!
Na ovu opomenu car se zamislio, rodila mu se želja da otvori crkve, ali se prethodno konsultovao sa savjetnicima. Jedan od savjetnika – vojskovođa pripadnik Arijeve jeresi, savjetovao mu je da ne sluša monaha nego da ga otjera, što je on i učinio. Trećeg dana Isakije ga je opet zamolio da otvori vrata i zaprijetio mu božjom kaznom.
Car se začudio monahovoj smjelosti, ali ga nije poslušao i predao ga je dvojici velikaša da ga čuvaju u okovima dok se ne vrati da ga kazni. Isakije mu je tad rekao: “Bićeš uhvaćen i živ u ognju spaljen.”
Kad su se vojske susrele nastao je strahovit pokolj i kao što je Isakije rekao varvari su pobijedili. Car Valent je bio samo ranjen i uspio da pobjegne sa onim savjetnikom koji ga je savjetovao da ne posluša Isakija, ali su ih ipak varvari našli i ubili.
Preostala grčka vojska pošla je u susret rimkom caru Gracijanu, koji im je postavio za cara Teodosija koji je kasnije nazvan Velikim. Teodosije je odmah skupio vojsku, krenuo na varvare, uspio da ih pobijedi i progna i sa trijumfom se vratio u Carigrad.

Pogled na Bosfor sa terase paviljona u četvrtom dvorištu palate Topkapi u Carigradu.Foto: Wikimedia Commons/Gryffindor
Neki vojnici, ne znajući za Valentovu smrt došli su kod okovanog Isakija i rekli mu da se spremi za kaznu, kad im je on odgovorio da im je car spaljen, a kad je nekoliko dana kasnije stigla vijest o pogibiji oslobodili su sveca i krenuli da ga poštuju kao proroka božjeg.
Čim se vratio u Carigrad novi car Teodosije tražio je Isakiju da se pomoli Bogu za njega i za njegovo carstvo. Prepodobni mu je savjetovao da ostane pobožan, da crkvi povrati mir i da utješi gonjene. Car je to učinio, pa je protjerao arijance iz Carigrada.
Nakon uspješno završenog posla, Isakije je poželio da se vrati u pustinju, ali su ga carevi velikaši Saturnin i Viktor zamolili da ostane tu kako bi svojim molitvama i poukama pomagao hrišćane. Isakije je pristao, podignut mu je manastir u kome je bio učitelj, nastavnik i iguman.
Poslije mnogih bogoprijatnih trudova prepodobni otac Isakije, preselio se ka Gospodu na vječni pokoj, oko 383. godine.
(Telegraf.rs)