Zašto se proslavlja Noć vještica?

Najmlađima je ovaj dan jedan od omiljenih jer se u vrtićima uglavnom organizuju maskenbali i razne aktivnosti u susret ovom danu, a ni roditeljima ne manjka euforije i zabave u „zastrašujućoj“ noći, jer su često pozvani na večernje događaje “pod maskama” koji su veoma zanimljiviog karaktera.

Počevši od irske tradicije, Noć vještica je postala nacionalno priznat festival u Americi. Više od 150 miliona ljudi u planu SAD učestvuje na proslavama „Halloween“-a.

Jedno od objašnjenja zbog čega se obilježava Noć vještica kaže da su još Kelti smatrali kako je 1. novembar zapravo početak nove kalendarske godine pa su proslavu noć ranije posvećivali bogu Sunca i gospodaru smrti. Vjerovali su takođe, kako u noći između 31. oktobra i 1. novembra mrtvi izlaze iz svojih grobova i obilaze mjesta gdje su živjeli na ovom svijetu, dok živi tada u strahu od njih prave buku kako bi ih otjerali bojeći se susreta sa njima.

Rimljani su takođe dali na značaju ovoj noći, a smatrali su je i zimskim mračnim periodom godine. Oni su u ovoj noći gasili vatre u ognjištima i vjerovali da mrtvi dolaze na ovaj svijet pa su različito povrće, koje su prethodno izdubili, ostavljali na svojim kućnim vratima kako bi oterali umrle. Sada je to najčešće bundeva, što je veći dio svijeta gdje se obilježava ova noć prihvatio od Amerikanaca.

Da li ste znali koja priča stoji iza običaja dubljenja bundeva?

Običaj se zasniva na irskoj legendi o kovaču Džeku koji je bio poznat po svojoj domišljatosti. Međutim, bio je veoma škrt. Jedna od mnogobrojnih priča govori o tome kako je ovaj kovač uspio da prevari đavola.

Džek je ponudio dušu u zamjenu za piće. Prema legendi, kada se đavo pretvorio u novčić, Džek ga je brzo stavio u džep pored krsta – zbog čega đavo nije mogao da se vrati u svoj oblik. Ovaj lukavi kovač pustio je đavola tek kada mu je ovaj obećao da neće tražiti njegovu dušu narednih deset godina, kaže priča.

Nakon toga, predanje kaže da je Džek još jednom uspio da nadmudri đavola i to zamolivši ga da ubere jabuku sa stabla. Na kori drveta je brzo nacrtao krst, te ga đavo opet nije mogao uhvatiti. Ipak, kako legenda govori, kada je Džek umro, zbog grešnog života nije bio primljen u Raj, ali ni u Pakao. Đavo ga je poslao nazad, poklonivši mu komad uglja.

Prema predanju, ovaj kovač je u džepu imao repu koju je izdubio i stavio ugalj unutra. Od tada, on postaje lutalica koja, pokušavajući da nađe put do kuće, ide mračnim ulicama noseći repu u ruci i plašeći ljude oko sebe.
Kako se legenda širila, a Noć vještica polako postajala sve učestaliji praznik u zemljama širom planete, tako se i priča mjenjala. Zbog toga, neki su dubili paradajz, neki krompir, da bi na kraju opštepriznati simbol postala – bundeva.

Interesantne činjenice koje vezujemo za „zastrašujući “ praznik

Noć vještica je ujedno i datum kojem se raduju trgovci koji zadovoljno trljaju ruke jer prodaju veliki broj maski i kostima, ali i ostale rekvizite potrebne za moderan način obeležavanja dinamičnog praznika.

Tamo gdje se Noć vještica obilježava, određene TV kuće čak prilagode svoj program ovom datumu, pa tako puštaju horor filmove da bi oni koji ga slave imali bolji ugođaj i naravno kako bi privukli publiku tog dana.

Pored toga, mnogobrojne serije 13. epizodu posvećuju „zastrašujuće“ zabavnoj noći.

Porijeklo Noći vještica prvenstveno potiče iz Irske – Od keltskog festivala za mrtve zvane „Samhain“, navodi su Kongresne biblioteke.

Kelti su vjerovali da su duhovi mrtvih na Zemlji gdje se odmaraju pa su se ljudi oblačili u kostime i ostavljali „poklone“ na njihovim prednjim vratima kako bi umirili romantične duhove. Kao i kod mnogobrojnih tradicija, i ova se preselila u Sjedinjene Države.

Noć vještica je nekada bila odlična prilika da se pronađe ljubav svog života. U nekim mjestima, ljudi su slavili „Hallowen“ igranjem romantičnih igara za pričanje „Noć vještica: od paganskog rituala do partijske noći“. Kada je praznik prešao u Ameriku, mladi su nastavili tradiciju.