Anja i Strahinja sa blizancima i 2 psa žive u kamperu od 6 kvadrata: Imamo sve što nam treba!
Čuveni trojac iz Zrenjanina – Anja, Strahinja i Šnjur postali su bogatiji za još tri člana – šestomjesečne blizance Adu i Ogija i još jednog psa Budu. Njih šestoro odlučili su da dok djeca ne krenu u školu, život provode u kamperu od pet kvadrata, putujući po svijetu.
Oni su nekoliko godina proveli putujući u svom vozilu koji su preuredili kako bi komotnije živjeli u njemu, ali su ga nedavno prodali i novac donirali za liječenje malog Mihajla Cvetojevića. Sada, nekoliko mjeseci kasnije, par je riješio da se proširi i umjesto kombija, svoju avanturu započne u kamperu.
– Zaljubljeni smo u ideju da svoju kuću nosimo sa sobom i da možemo da je parkiramo na samoj plaži na Krfu, ili recimo ispred vodopada na Staroj Planini ili čak u centru Londona – počinje Anja svoju neobičnu priču.
Ovaj poznati dvojac svoja iskustva sa putovanja redovno objavljuje na svom Instagram profilu Whatifness na kom ih prati skoro 40.000 ljudi, a par je nedavno pokrenuo i Jutjub kanal gde su u jednom od videa pokazali kako je izgledao proces renoviranja njihove nove kuće na četiri točka.
Iako je mnogima ovakav način života nezamisliv, Anja i Strahinja kažu da svoju slobodu ne bi mijenjali ni za šta na svijetu. Njihovi prijatelji već su se navikli na njihovu kuću na točkovima, a na ovu ideju polako se privikavaju i njihovi roditelji.
“Mislimo da su se naši roditelji potajno nadali da ćemo sada, kad smo dobili djecu, naš život u kombiju zamijeniti za onaj u “pravoj” kući, ali mi mislimo da djeca, pa čak i mala, vole prirodu, i vole da budu uz svoje roditelje koji su srećni. Tako da smo odlučili da ništa specijalno ne mijenjamo, samo da uzmemo veće vozilo”, kaže Anja, prenosi Telegraf.
Ukoliko ste posle njihove priče i vi pomislili da biste mogli da započnete ovakav život, Anja i Strahinja vas upozoravaju u šta se upuštate.
“Ponekad umije da bude veoma teško. Neki komfor je definitivno smanjen. Tako da i nije za svakoga. Ali ovaj život je idealan za one koji rado mijenjaju malu kvadraturu za nepregledna prostranstva koja mogu da nazivaju svojim dvorištem ako se odluče da putuju odnosno žive na ovaj način”, kažu oni.
Mi smo se, međutim, zapitali kako je živjeti nomadski život u Srbiji u tako malom prostoru sa dvije šestomjesečne bebe i dva psa.
“
“Nama je prelijepo. Imamo sve što nam treba. Kada provedemo po pola godine i više u tako malom prostoru i kad se onda vratimo u normalnu kuću, sve nam se čini nepotrebno veliko i pretrpano stvarima koje nisu esencijalne”, kaže Strahinja.
Na pitanje koja je najveća prednost života na točkovima oni izdvajaju činjenicu da sami birate gdje će vam sjutra biti dvorište, a ljubav prema putovanjima i prirodi planiraju da prenesu i na svoju djecu.
“Ako vam se sviđa da recimo imate stan u Perastu ili da vam dvorište gleda na Atlantik, ovo je, barem za nas najlakši način da se to i postigne. Smatramo i da će će biti vrlo zdrava priča za odrastanje naše djece, jer će puno vremena provoditi u prirodi, upoznajući razne zanimljive predjele, ljude, kulture, običaje… pa će naučiti brdo dobrih stvari u ključnom periodu za njihov razvoj. Najveća mana je, barem za nas, to što zbog ograničenog prostora, ne možemo da ponesemo sve lijepe stvari na koje usput naletimo”, kaže Anja.
Oni već nekoliko godina žive na točkovima. Starim kombijem su obišli veći dio Srbije, djelove Grčke, Španije, južne Italije, zatim nekoliko mediteranskih ostrva, Portugaliju, Francusku, Englesku, prošli su i put od Belgije, preko Holandije, Njemačke, pa nazad do kuće i to u sred zime po najgorem minusu.
Pored suvenira, fotografija i snimaka oni sa ovih putovanja nose i prelijepe uspomene, ali i anegdote koje jedva čekaju da ispričaju svojoj djeci.
“
“Jednom sam na pumpi zaboravio da izvadim pištolj iz rezervoara za naftu, krenuo i otkinuo ga. Karma došla po naplatu pošto smo dan prije toga umrli od smijeha nekoj ženi kojoj se isto to dogodilo”, kaže Strahinja.
Dok su nekoliko mjeseci živjeli na ulicama Londona zbog malo nepažnje deblji kraj je izvukao njihov kućni ljubimac.
“Zaključali smo vozilo sa sve ključevima i našim jazavičarem Šnjurom unutra, pa smo morali da ga obijamo”, nastavlja svoju priču Strahinja.
U trenucima besparice, plaćali su usluge u raznim valutama, na primjer vulkanizera flašom proseka u Italiji, a u Maroku su zarađivali prodajući krem bananice.
“Riješili smo problem i podsjetili se naše mantre po kojoj se često vodimo – “Ko ne rizikuje, ne pije šampanjac“ – kažu oni.
I kada su postali roditelji nisu odustali od svog načina života, međutim priznaju da će bar dok blizanci malo ne porastu morati da uspore tempo.
“Krenućemo polako i nećemo se pomjerati svakih nekoliko dana, kao što smo ranije radili. Sad ćemo lagano da se uputimo na neko lijepo mjesto i tu bacimo sidro na malo duže vrijeme, dok ga skroz ne istražimo”, završavaju svoju priču Anja i Strahinja.
