Dan kada je u borbi za studentska prava u Beogradu mučki ubijen Cetinjanin Žarko Marinović - Volim Podgoricu

Dan kada je u borbi za studentska prava u Beogradu mučki ubijen Cetinjanin Žarko Marinović

Studenti Berogradskog univerziteta, kao i Univerziteta Crne Gore danas obilježavaju Dan studenata, posvećen studentu sa Cetinja Žarku Marinoviću koji je ubijen tokom studentskih demonstracija 1936. godine u Beogradu.

Štrajk je organizvoan jer je vlast namjerila da uvede Univerzitetsku policiju kako bi spriječila revolucionarno djelovanje na Univerzitetu. 

Marinović je bio član Komunističke partije, a poginuo je od ruke pripadnika orgnaizacije “Orjuna”.(Organizacija jugoslavenskih nacionalista). Orjuna je bila ekstremna nacionalistička i teroristička organizacija osnovana s ciljem zaštite unitarističke jugoslavenske države.  Orjunaši su u to vrijeme bili zagovornici koncepta autoritarne državesuprostavljene demokraciji i parlamentarizmu, te su imali dobro uvježbane i organizirane naoružane skupine za teror. Pokret je zabranjen 1929. ali njeno članstvo je ostalo u prisnim odnosima s jugoslavenskim državnim aparatom, a u II. svjetskom ratu su u značajnom broju stupali u četničke formacije

Štrajk studenata otpočeo je 3. aprila i istovremeno je zahvatio sve univerzitete u zemlji – Beogradski, Zagrebački, Ljubljanski, Skopljanski i Subotički; i imao je jedinstven program i zahtjeve izložene u 16 tačaka. Ovaj štrajk završio se uspješno 28. aprila i poznat je pod imenom aprilski štrajk. Kao rezultat štrajka povučena je odluka o zavođenju policije na Univerzitetu, smijenjen rektor.

Marinoviću nož u leđa

Na samom početku štrajka, 4. aprila, pri pokušaju policije i studenata-orjunaša da zauzmu zgrade fakulteta, došlo je do velikih sukoba, od kojih je najjači i najtragičniji bio onaj ispred zgrade Patološkog instituta Medicisnkog fakulteta u kojem je ubijen Žarko Marinović. On se nalazio u grupi studenata koja se nalazila ispred zgrade, kada je student prava i član suprotstavljene organizacije „Orjuna“ Slobodan Nedeljković nožem nasrnuo na studenta prava Jovana Šćepanovića. Žarko je tada pritrčao da odbrani druga, ali mu je student Nedeljković zadao dva udarca kamom u leđa.

Vest o pogibiji Žarka Miranovića odjeknula je širom Beogradskog univerziteta, a ubrzo se pročula i na drugim univerzitetima. Ona je još više ohrabrila studente u njihovoj borbi za autonomiju Univerziteta i skrenula pažnju javnosti. Na vijest o smrti, prva je reagovala Organizacija ujedinjene studentske omladine, koja je izdala letak u kom je oštro osudila čin njegovog ubistva. Vlast je odmah poslije izvršene obdukcije, odlučila da se sahrana održi sjutradan u osam ujutru na Novom groblju u Beogradu. Policija je ovim činom željela da izbjegne nove sukobe sa studentima, koji su opsijedali zgradu mrtvačnice. Od ranog jutra 5. aprila, kolone od nekoliko hiljada studenata su iz nekoliko pravaca krenule ka Novom groblju. Pošto su od strane policije bile zaustavljene u toj namjeri, došlo je do nekoliko sukoba s policijom. Uprkos policijskim mjerama, studenti su čitavog dana obilazili Žarkov grob, koji se nalazio na periferiji groblja i polagali cvijeće.

Vijest o njegovoj pogibiji i sahrani, veoma burno je odjeknula u Crnoj Gori. U nedjelju 7. aprila, u njegovom rodnom selu Očinićima, kod Cetinja, bio je održan pomen uz prisustvo velikog broja građana iz svih krajeva Crne Gore. Ovaj pomen je takođe bio pretvoren u politički zbor na kom su istupali članovi KPJ. Njegova smrt je bila krupan politički događaj u Crnoj Gori i poslužila je za mnoge proteste širom Crne Gore, kao i za krvave Belvederske demonstracije, juna 1936. godine.

Suđenje za Žarkovo ubistvo održano je juna 1936. godine. Poznati advokati Nikola Đonović i dr Radoje Vukčević, ponudili su Žarkovoj porodici da ih besplatno zastupaju pred sudom, dok su okrivljenog Nedeljkovića branili Dimitrije Ljotić i Milan Marjanović. Okrivljeni je na suđenju proglašen krivim i osuđen je na petogodišnju zatvorsku kaznu. U periodu do početka Drugog svetskog rata, studenti Beogradskog univerziteta su svake godine, uprkos zabrani, obilježavali 4. april – dan Žarkove smrti. Na devetogodišnjicu njegove smrti 9. aprila 1945. godine njegov grob je bio uređen, a na Dan borca, 4. jula 1954. godine na njemu je svečano otkrivena spomen-ploča. Istog dana donijeta je odluka da se 4. april obilježava kao Dan studenata Beogradskog univerziteta. 

Ko je bio Žarko Marinović

Rođen je 20. jula 1911. godine u selu Očinićima, u blizini Cetinja. Godine 1920. u devetoj godini je ostao bez oba roditelja. Posle završetka osnovne škole u rodnom selu, upisao je gimnaziju na Cetinju. Pošto nije imao sredstava za život u gradu, morao je svakodnevno putovati oko 15 kilometara do škole. Kao učenik cetinjske gimnazije, pristupio je revolucionarnom omladinskom pokretu, koji je imao svoju jaku organizaciji u gimnaziji.

Učestvovao je u nekoliko štrajkova učenika gimnazije tokom 1931. i 1932. godine, pisanju komunističkih parola i dr. Bio je učesnik i poznatog štrajka učenika cetinjske gimnazije od 5. decembra 1932. godine u kojem je učestvovalo 144 učenika. Ovaj štrajk je uspio i niko od učesnika nije bio isključen iz škole, iako je bilo predloga iz policije da se gimnazija zatvori. Godine 1933. Žarko je završio gimnaziju. Imao je želju da studira pravo, ali zbog nedostatka sredstava nije mogao nastaviti školovanje. Uz pomoć drugova iz gimnazije i pomoći Fonda za siromašne učenike uspeo je da ode u Beograd i upiše se na Pravni fakultet. Dolaskom na Beogradski univerzitet odmah se povezao sa revolucionarnim studentskim pokretom, u kojem su tada učestvovali mnogim mladi revolucionari: Veljko Vlahović, Vlado Popović, Svetozar Vukmanović Tempo, Rifat Burdžović, Cvijetin Mijatović, Miloš Minić, Osman Karabegović, Đoko Kovačević i drugi. Tokom studija primljen je i u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Tokom raspusta, politički je djelovao u Crnoj Gori, u okolini Cetinja. Pošto je aktivnost revolucionarsnog studentskog pokreta na Beogradskom univerzitetu, tokom tridesetih godina, bila veoma razvijena – organizovani su česti štrajkovi i druge akcije.

Vlast je nekoliko puta pokušavala da suzbije tu borbu. Pošto ni osnivanje omladinske „Organizacije jugoslovenskih nacionalista“ (ORJUNA) nije dovelo do rezultata i smanjivanja aktivnosti revolucinarnog pokreta, vlast je odlučila da uvede Univerzitetsku policiju. Ovom predlogu su se oštro protivili studenti, ali i mnogi profesori. Sekretar Univertitetskog komiteta KPJ Đoko Kovačević, student prava i predsednik Akcionog odbora studenata Veljko Vlahović, organizovali su krajem marta studentski štrajk čiji je početka bio zakazan za 3. april 1936. godine. Veljko Vlahović je odmah potom otputovao, najprije u Zagreb, a potom u Ljubljanu, gdje je sa tamošnjim studentima dogovorio podršku njihovih studentskih organizacija.

Žarkovi posmrtni ostaci su prenijeti u Aleju zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, 1972. godine.

 

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com