DJEVOJKA MARIJA MU DONIRALA BUBREG: Životna drama Miloša Markovića ima srećan kraj (FOTO)

Životna drama Miloša Markovića (30) iz Strmova kod Lajkovca, kome su bubrezi potpuno otkazali i svakodnevno je morao na dijalizu, ima srećan kraj!
Njegova djevojka Marija Milojković (31), iz Lazarevca, donirala mu je bubreg, a transplantacija je uspješno obavljena u jednoj klinici u Turskoj, pišu Novosti.
Oporavak teče po planu i mladić bi za dvadesetak dana trebalo da se vrati kući. Milošu, koji je bio aktivan fudbaler u lokalnom klubu u Strmovu, prije sedam godina bivalo je sve lošije, počeo je da se naglo zamara, osjećao je tegobe, a nakon detaljnih pretraga utvrđena je hronična bubrežna insuficijencija. Od 2018. godine bio je na stalnoj hemodijalizi, našao se na listi čekanja za transplantaciju bubrega, ali je njegovo zdravstveno stanje bilo sve lošije, intervencija nije bila moguća u Srbiji, pa je jedini spas bio odlazak u inostranstvo.
“Marija i ja otišli smo u kliniku u Tursku, ljekari su posle analiza rekli da je operacija izvodljiva, da ona može da bude donator i transplantacija je odmah obavljena”, kaže Miloš Marković.

“Ljekari su veoma zadovoljni, kažu da je bubreg odmah počeo da funkcioniše. Primam terapiju, počeo sam da ustajem, pomalo šetam. Za dvadesetak dana, kažu, moći ću da idem kući”.
Marija i Miloš u vezi su oko godinu, ona mu je, uz oca i brata, kaže Miloš, ogromna podrška.
“Kada smo na klinici u Turskoj saznali da mogu da budem donor, bila sam presrećna što mom najdražem Milošu mogu da pomognem da ostvari svoju najvažniju pobjedu u životu”, kaže Marija.
“Odmah je obavljena operacija, jer su Miloša bukvalno dani dijelili od smrti. Sve je proteklo u najboljem redu, ovih dana ću nazad u Srbiju, a jedva čekam da za nekoliko nedelja, kad protekne oporavak, ponovo Miloša zagrlim, poljubim…”, kaže.

Trudio se Miloš da, uprkos teškoj bolesti, živi što normalnije, kao svoji vršnjaci. Dok se nije razbolio, bio je sportista, bavio se fudbalom, po struci je elektromehaničar, a par godina bio je zaposlen kao čuvar u „Planumu”, za vrijeme gradnje auto-puta „Miloš Veliki”. Živi sa ocem i bratom, majka je, od teške bolesti, prije nekoliko godina preminula. O Milošu rođaci, komšije, drugovi…, imaju samo riječi hvale.
“Dok sam mogao, radio sam u domaćinstvu, družio se, izlazio, ali kako je bolest napredovala, bivalo je sve teže, dok nisam naposletku završio u bolničkoj postelji, na vještačkom bubregu”, kaže Miloš.
“Nema tih riječi kojima mogu da izrazim zahvalnost svima koji su mi pomogli, a prije svega mojoj voljenoj Mariji, jer ona mi je nesebično podarila drugi život…”, kaže ovaj mladić.
“Novac neophodan za transplantaciju bubrega u Turskoj nismo imali. Radim na željeznici, a stariji sin u Beogradu. U prikupljanju sredstava nesebično su nam pomogli Fondacija “Budi human”, učenici škola na području Lajkovca, mnoge firme, pojedinci, sportski klubovi i sudije… Značajan dio novca darovala je i Opština Lajkovac. Svima smo mnogo zahvalni, a najviše Mariji, koja je veliki borac i humanista, ima ogromno srce i dušu”, kaže Milošev otac Milijan.