Goran 5 godina nosi svoju bolesnu majku na leđima: Njihova priča slama srca “Čak i da je danonoćno nosim, ne mogu da joj se odužim”

Goran Hidir Temen, koji živi u Halabji u Iraku, svakodnevno na leđima nosi svoju 57-godišnju majku koja ne može da hoda ni da govori nakon srčanog udara koji je imala prije 5 godina.

Njegova majka, koja voli da posjećuje prirodu i bašte, ide na duga putovanja na Goranovim leđima i nastavlja da živi uprkos lošem zdravstvenom stanju.

Goran svakodnevno svima pokazuje svoju posebnu vezu sa majkom prikovanom za krevet tako što je svaki dan nosi na leđima. Svojim primjerom on pokazuje da odanost i ljubav prema majci nemaju cijenu.

Naveo je da je svoju majku, koja nije mogla da hoda ni da priča zbog srčanog udara koji je imala prije 5 godina, na leđima, kroz uske i krševite ulice sela u kome su živjeli, do glavnog puta, vodio doktoru.

Ističući da je njegova majka voljela da šeta prirodom i baštama, ali to više nije mogla jer nije mogla da hoda, Temen je ju je svakodnevno nosio na leđima kako bi je usrećio i omogućio joj da se nadiše svježeg vazduha.

Goran je rekao da je, pošto njegova majka nije mogla da govori, pokušala da objasni svoje želje i potrebe očima i da su on i njegova braća i sestre razumjeli šta je njihova majka mislila.

Goran je imao mnogo slika trenutaka kada je nosio majku na leđima, ali ih dugo nije dijelio. „Međutim, kasnije sam ih objavio da ljudima pokažem vrijednost služenja majkama i da ih ohrabrim. Moja majka je takva već 5 godina, ali ja se osjećam kao da sam služio 5 minuta. Moja sestra takođe mnogo pomaže. Ona je uvijek sa mojom majkom”, rekao je.

Objašnjavajući da je njegova majka pažljivo brinula o svojoj djeci prije nego što se njeno zdravstveno stanje pogoršalo, Goran je rekao:

„Ako tvoja majka i otac nisu zadovoljni tobom, ne možeš vidjeti raj. Odgajali su me i vaspitavali. Čak i da ih danonoćno nosim na leđima, ne mogu da im se odužim ni za jedan minut. Moja majka pokazuje gdje želi da ide. Ponekad joj kažemo gdje želimo da je odvedemo i razumijemo da i ona to želi. Ponekad je nosim na leđima jedan sat. Moje tijelo se umori, ali se osjećam duhovno srećnim. Pjevam lijepe pjesme na putu i kod kuće. „Ne može predugo da ostane na jednom mjestu, moramo je razumijeti…”