“I BOG NAS JE ZABORAVIO” Mještani sela Ljuta decenijama zaboravljeni od svih, ni do groblja ne mogu (VIDEO)
Nedaleko od Podgorice, na 45. kilometru, a još bliže Kolašinu kojoj opštini i pripada, selo Ljuta je već decenijama od svih zaboravljeno. Zimi, kada padne snijeg u Ljutu, u Donjoj Morači, se ne može nikako, a oni malobrojni koji još žive u kraju kažu da im je najteže pada što ni do groblja ne mogu, da zapale svijeću za dušu preminulima.
Kako su ispričali za VOP, nebrojeno puta su molili kolašinske vlasti da asfalitraju par kilometara puta do Donje i Gornje Ljute, ali je odgovor uvijek bio isti – para nema. A kako kažu, dolazili su uredno pred svake izbore i obećavali.
Sela Gornja i Donja Ljuta, udaljena su tridesetak kilometara od Kolašina koji se poslednjih godina ubrzano gradi i postaje turistički centar, a do Ljute se ni kolima ne može. Ljeti možda džipovima, a zimi, kad zavije, nikako.
Bog je bio široke ruke kada je Ljutu darivao – prelijepom prirodom, obljem vode i plodnim zemljištem.
“Sve nam je džaba kad puta nemamo. Do groblja ne možemo da zapalimo svijeću za dušu preminulima. Niko nam se decenijama ne okreće, ni one bivše lokalne vlasti, ni ove sad”, kažu.
Maškovići, Bjelići, Bukilići, Jovanovići.. kažu da bi selo oživjelo kada bi bilo puta. Selo je nekada imalo školu sa pedesetak đaka, danas, samo ljeti koliko – toliko oživi.
Od skretanja sa Mioske prema Dragovića Polju, pored puta podignut je spomenik generalu Danilu Jaukoviću, koji je šezdesetih godina napravio put, i most, ovakav kakav je. Od tada do dana današnjeg, kažu mještani, i Bog ih je zaboravio.
U ljutoj uspijeva sve što se u zemlju pobode, kažu mještani. Kvi, japanska jaabuka, loze, jabuke, breskve, povrće.
Da ima puta, tvrde, život bi se u selo vratio.
“Stizalo bi se brzo i lako gdje hoćeš, ovako, sat vremena treba da se pređu ova dva – tri kilometra”, kažu.
Neki od mještana su, čak, renovirali kuće i napravili bungalove, spremni za turiste, nadajući se putu.
Mještani kažu da Ljuta zna zimi biti odsječena od svijeta i po mjesec i po, a i struja svako malo nesaje kad krenu padavine.
A da muke mještana Ljute traju već decenijama, najbolje pokazuje ovaj video iz 2012. godine. Osamdestgodišnji Ljućanin priča o mukama mještana Ljute, tokom zime, kada su bili zavijani snijegom i odsječeni od svijeta.
Od tada, do danas, ništa se nije promjenilo.
V.M.
