17 GODINA OD MUČKOG UBISTVA INSPEKTORA Slavica Šćekić: Moj brat je otkrio spregu mafije sa vrhom države

U noći između 29 i 30 avgusta, sat poslije ponoći, na pragu porodične kuće u Tološima, prije tačno 17 godina, ubijen je  inspektor Slavoljub Šćekić.

U njega je ubica ispalio 23 metka iz heklera, a zločin se dogodio nakon što je otkrio ko stoji iza serije bombaških napada na tada još neizgrađeni hotel “Splendid” u Bečićima.

U vrijeme ubistva Šćekića ministar unutrašnjih poslova bio je funkcioner DPS-a Dragan Đurović.

Načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a Crne Gore bio je Sreten Radonjić, koji je odmah naveo detalje da je policija nakon tri sata od zločina pronašla zapaljen džip sa puškom.

U februaru 2006. godine uslijedila hapšenja grupe, koja je kasnije okrivljena za zločin, a istražne radnje kao i suđenje, pratilo je mnoštvo opstrukcija, propusta i razrješenja sudija koji su na njemu radili.

Za 17 godina niko nije odgovarao za propuste tokom vođenja postupaka, koji su doveli da ni nakon toliko godine nema pravosnažne presude.

Bivši načelnik podgoričke policije Milan Vujanović kazao je u maju ove godine, u emisiji “Načisto” da je u večeri ubistva Šćekića bio s porodicom, te da je nakon dolaska u MUP iste noći “doživio jedan od najvećih poraza u životu”.

“Na lice mjesta sam stigao dok je iz čovjeka još izbijala krv. Bio sam pod stresom ali ne toliko da ne mogu da upravljam svojim postupcima i ne znam što treba da se uradi. Sa lica mjesta idem direktno u Ministarstvo, gdje čeka ekipa ljudi, koja treba da donese odluke. Ako kriminalac odluči da ubije policajca i to policajca visokog ranga onda mora biti svjestan posljedica koje to proizvodi. Ako države ima. Doživio sam jedan od najtežih poraza u životu. Sa mnom je bio tadašnji direktor policije Mićo Orlandić, došli smo kod ministra, ja sam saopštio šta bi trebalo da se radi, nabrojao aktivnosti… pogled – nećemo mi ovdje nikakvu “Sablju”. To je ličilo na Monti Pajton”, rekao je Vujanović.

Prva prvostepena presuda za ubistvo operativca Šćekića donijeta je 2009. godine – tadašnji sudija Višeg suda Lazar Aković na po 30 godina zatvora osudio je Ljuba Vujadinovića, Ljuba Bigovića i Sašu Boretu zbog organizacije i ubistva inpektora, dok je Alan Kožar osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na “Splendid”. U tom prvom sudskom postupku optužbi su oslobođeni Milan Čila Šćekić, Danica Vuković, Goran Živković, Dušanka Vujović ali otac i sin Radoslav i Vuk Vulević. Sudija Aković je javno tada saopštio da je protiv njega pokrenut postupak za razrješenje na inicijativu tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, zbog čega je sam dao ostavku.

Naredne godine, tadašnji predsjednik vijeća Apelacionog suda Milivoje Katnić, prvi put ukinuo je osuđujuću prvostepenu presudu Višeg suda i vratio predmet na ponovni postupak.

2011. godine donijeta je druga prvostepena presuda – vijeće sutkinje Višeg suda Slavke Vukčević na po 30 godina osudilo je Milana Čilu Šćekića, Vujadinovića, Bigovića i Boretu, a Kožara na šest zbog napada na “Splendid”. Medenica i tadašnji ministar pravde Duško Marković javno su izrazili nezadovoljstvo presudom, pozivajući se na tehničke greške koje je sutkinja Vukčević napravila. Sutkinja Vukčevićje nakon toga sama tražila razrješenje i otišla u notare.

Njena presuda je ponovo došla na drugostepenu potvrdu, pred vijećem Apelacionog suda i predsjednika Katnića, koji je opet ukinuo odluku sutkinje Vukčević.

Potom je 2012. godine predmet pred Višim sudom zadužila predsjednica vijeća Višeg suda Biljana Uskoković – na 30 godina osuđen je Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta, a Kožar na šest.

Apelacioni sud, gdje je vijećem i tada presjedavao Milivoje Katnić, 2013. potvrdio je osuđujuću treću prvostepenu presudu Višeg suda.

Naredne godine, nakon žalbi, Vrhovni sud u vrijeme dok je predsjednica bila Vesna Medenica, ukinuo je presudu sutkinje Uskoković, koja je bila potvrđena na višoj sudskoj instanci.

Ovog puta predmet je zadužio sudija Dragiša Rakočević je 2015. godine na 30 godina osudio Šćekića, Vujadinovića, Bigovića i Boretu, a u oktobru te godine presudu je potvrdio i Vrhovni sud.

Osuđujuću presudu u ljeto 2019. godine ukinuo je Ustavni sud, jer su po žalbi optuženih, utvrdili da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Vrhovni sud je po žalbama otvorio novi postupak, a pred kraj 2019. godine saopšteno je da je ukinuta presuda, a predmet vraćen Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje…

Slavica Šćekić: Moj brat je otkrio spregu mafije sa vrhom države

“Moj brat je otkrio spregu mafije sa vrhom države i pripadnika ANB-a. Dakle, da nije otkrivena ta sprega, moj brat bi bio danas živ. Uloga države je bila presudna za život moga brata Slavoljuba. Država ga je indirektno ubila. Optuženi za njegovo ubistvo su samo plaćene ubice.

Moj brat je bio vrhunski profesionalac u borbi protiv mafije i organizovanog kriminala. Otkrio je mnoge zločine. Otkrio je međunarodni šverc cigareta, droge, oružja, trgovine bijelog roblja i ljudskih organa. Posjedovao je dokaze o povezanosti državnih i političkih struktura sa tim švercom uključujući i dokaze o uzimanju procenta zarade od tog šverca. Ti dokazi su postojali na CD snimku. Sve to je moj brat htio da objelodani. I to je rekao na zadnjem kolegijumu, ali neko od kolega je javio nalogodavcu ubistva. I tako je moj brat zaustavljen i spriječen da kaže istinu”, kazala je Slavica Šćekić u inervjuu In4s-u.

Ona je rekla da je više puta javno pominjala imena nalogodavca ubistva, kao i imena logističara iz ANB-a.

“Ja se ne plašim da pomenem njihova imena. Toga se plaše direktor policije Brđanin i premijer Abazović. Jer, ja sam od njih tražila da privedu licu pravde Mila Đukanovića, Zorana Lazovića i Duška Golubovića. Oni ništa nisu uradili po tom pitanju. Nemaju oni za to hrabrosti.
Kad licu pravde privedu ovu trojicu gore pomenutih, ubistvo moga brata biće rasvijetljeno u potpunosti. Za sada ova država nema petlju ni kapaciteta da tako nešto uradi. A, voljela bih da griješim i da me razuvjere prijatnim iznenađenjem”, kazala je Šćekić.

Ona dodaje da je izgubila nadu da će ubistvo njenog brata biti rasvijetljeno u potpunosti, ali da nikada neće odustati od borbe.