A da se malo slikate sa gladnom djecom i onom koja se liječe SMS porukama?

Sve češće “druženje” i fotografisanje s djecom premijera Dritana Abazovića ponovo je otvorilo pitanje zloupotrebe najmlađih u političke svrhe, tim prije što, ovoga puta, dolazi od prvog čovjeka izvršne vlasti.

Za Abazovićem ne zaostaje ni prvi čovjek Podgorice, Ivan Vuković, koji često na društvenim mrežama dijeli fotografije sa mališanima.

Konvencijom UN, zakonima i propisima, djeca imaju pravo na zaštitu privatnosti, i fotografije lica djeteta ne bi smjele biti objavljene bez pisane saglasnosti roditelja ili staratelja. Političari koji se slikaju sa djecom, a potom te fotografije distribuiraju medijima, trebali bi imati pisanu saglasnost njihovih roditelja.

Mnogo je primjera u proteklih par godina, ogrtanja djece zastavama, poturanja djeci transparentata, guranja djece u prve redove na političkim protestima. Nerijetko to rade i sami roditelji, neki, vjerovatno, vjerujući da djecu od malih nogu treba učiti otporu i aktivizmu.

Međutim, kada se sa, tuđom, djecom slikaju političari, donosioci odluka, u državi u kojoj, prema podacima UNICEF-a, najmanje svako treće dijete živi u siromaštvu, onda to slikanje dobija drugu dimenziju.

Onda je to veselo poigravanje s mališanima, među kojima, statistički, mora biti i onih koji su sinoć nisu večerali, i onih koji nemaju struju ili internet, i onih koji zimi nemaju grijanje, ni tople cipele, i onih koji u školi nemaju novac za užinu… onda je to veselo slikanje bezobrazluk, bahatost, drskost i besprizorno licemjerje.

Naravno, sva djeca s kojom se fotografišu zvaničnici su nasmijana, zdrava, sita, čista i uredna. Na tim fotografijama nisu bitna djeca. Bitna je poruka koju političari, slikom, hoće da pošalju biračima – da živimo u srećnoj, zdravoj i prosperitetnoj državi. I da su oni za to zaslužni. I da su bogomdani da ostanu tu gdje je jesu, ako je moguće, do penzije.

Sa djecom koja plaču, tuguju, pate, naši političari se ne fotografišu. To nije politički profitabilno.

Kada se neki političar, recimo, fotografisao sa djetetom koje je oboljelo a novac za liječenje građani prikupljaju SMS porukama, jer crnogorski zdravstveni sistem niije sposoban da ga liječi, i izliječi?

Kada su se političari, koji primaju plate po par hiljada eura, i uživaju brojne privilegiije i benefite, a usto imaju i privatne biznise i “kombinacije”, složili da mali dio prosleđuju siromašnoj i bolesnoj djeci?

Ovo sa djecom je skoro kao slikanje kupljenja pikavaca oko Kliničkog centra i Aerodroma.

Država se guši u smeću, i bukvalno i metaforički, a oni koji treba da donose odluke i riješe probleme jednom za svagda, pozivaju novinare da ih slikaju sa rukavicama i kesama i da to predstave kao radikalan zaokret načina vođenja politike.

Znamo za jadac.

 

V.M.