Bogdanović: Tužila me kompanija Bemaks, traži 50.000 eura odštete

Kompanija “Bemax”, čiji je neformalni vlasnik Aco Mijajlović, sada već optuženi za najteža krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, uključujući međunarodni šverc cigareta, nezakoniti uticaj na volju birača, stvaranje kriminalne organizacije, podnijela je protiv mene tužbu zbog činjenica koje sam iznio na sjednici Skupštine Crne Gore, u okviru svog poslaničkog mandata i ustavnog prava da govorim istinu, saopštio je predsjednik Kluba poslanika i generalni sekretar Demokrata Boris Bogdanović.

U saopštenju je naveo da se tužbi svakako raduje, jer će , kako kaže, to biti prilika da se progovori i o onom o čemu se ćuti.

“Dakle, nisu me tužili zbog laži nego zbog onoga u čemu su se sami prepoznali. A kako danas vidimo iz prepiski koje se objavljuju u medijima, mnogo gora od svega što sam ikada izgovorio”, poručio je Bogdanović.

Dodao je da u tužbenom zahtjevu, Aco Mijajlović traži 50.000 eura “odštete”, jer je, kako navodi, zbog Mijajlovićevog izlaganja u parlamentu njegova kompanija “pretrpjela nemjerljivu poslovnu štetu”.

“Da apsurd bude veći, svako ko poznaje sudsku praksu zna da su iznosi koji se dosuđuju u slučajevima kada je tužba osnovana, a ova svakako nije, najčešće 500 do 1000 eura. Dakle, cilj ove tužbe je da me Aco Mijajlović, osumnjičeni šef kriminalne organizacije, pokušajem finansijskog pritiska spriječi da u javnosti govorim o njemu i njegovoj mreži uticaja. Ali to mu neće poći za rukom.
Jer ako je ijedna istina danas kristalno jasna, to je da je “Bemax” bio stvarna Vlada Crne Gore, a Aco Mijajlović, premijer, predsjednik države, ministar odbrane, direktor Uprave policije i ANB-a, koji je godinama, zajedno sa svojim političkim pokroviteljima, kontrolisao tokove novca, poslove i izbore”, ističe Bogdanović.

U saopštenju se navodi da prepiske koje danas čitamo u medijima potvrđuju ono što svi znaju.

“Da je ova kriminalna struktura godinama unazad podmetala laži svojim političkim protivnicima, sprovodila kampanje dezinformacija i ličnih diskreditacija, manipulisala pojedinim medijima, portalima, NVO aktivistima i “nezavisnim” advokatima. To su isti oni koji su funkcionerima Demokrata podmetali svakakve laži i gadosti, fabrikovali afere, udarali na članove porodice, koji su nas pratili, prisluškivali, a neke kao Dragana Krapovića i hapsili”, poručuje Bogdanović.

Prema njegovim riječima sada je jasnije zašto je Ljubo Milović, vedeta narko kartela, tajno pratio Aleksu Bečića, tadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore, i koliko su samo na račun kolege Bečića raznih afera u proteklih deset godina isfabrikovali ne bi li ga pokušali diskreditovati.

“I tako su postupali prema svakom slobodnom čovjeku, svakom borcu za pravnu i uredjenju državu, koji je bio prepreka okupaciji države i interesima kriminalnih hordi” dodao je.

Monstruznost tog sistema i umova koji su isto osmišljavali i sprovodili, kako kaže, spada u najmračnije vrijeme i najmračnije stranice crnogorske istorije koje se nikada više ne smiju ponoviti.

“I na kraju, da budem do kraja jasan, da je svih ovih godina Aco Mijajlović bio premijer i predsjednik države, a ne Milo Đukanović, ništa se ne bi promijenilo. Jer jedno je bilo sigurno, Mijajlović je vladao, a Đukanović očigledno nikada nije pobijedio na izborima. I sada, koliko god da pokušavaju da prijetnjama, tužbama i konstrukcijama uguše istinu, ona je već izašla. A kad istina jednom izađe, ni Bemax, ni Aco Mijajlović, ni njihovi politički poslužnici je više ne mogu vratiti tamo gdje su je zakopali”, zaključio je Bogdanović.