CETINJSKA “IGRA PRIJESTOLA”: Briga za kulturno nasleđe ili zbijanje redova pred lokalne izbore?

Skupština Prijestonice Cetinje danas će rzmatrati inicijativu za, kako se navodi u ovom dokumentu, vraćanje Cetinjskog manastira Crmnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Kako je Opština Cetinje vlasnik Cetinsjkog manastira, da libi izglasavanje ovakvog dokumenta moglo imati i pravne posljedice osim ponovnog podizanja društveno političkih tenzija pod Lovćenom?

Naročito imajući u vidu da se u Cetinju, uz još nekoliko crnogorskih gradova uskoro održavaju lokalni izbori.

Gradonačelnik Prijestonice Aleksandar Kašćelan pozvao je, nakon dramatičnih događaja premijera Zdravka Krivokapića i potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da se izvinu građanima Cetinja jer su, kako je rekao “zbog vjerskog čina u prijestonicu zemlje kojom rukovode poslali oklopna vozila, bagere, policiju pod punom ratnom opremom i dugim cijevima”.

Abazović je to juče i učinio – izvinio se Cetinjanima u svoje ime.

ABAZOVIĆ: Nakon 5. septembra ostao je gorak ukus, povrijeđena su osjećanja Cetinjana; žao mi je i izvinjavam se u svoje ime

Na čelu cetinjskih protesta za, kako je kazao “spas časti Crne Gore”, bio je predsjednik Milo Đukanović, koji je kao i dalje neprikosnoveni vođa radikalnih grupa koje “protjeruju” SPC i Mitropoliju crnogorsko primorsku proglašavajući je “okupatorskom” .

Đukanović je lično pozvao građane na proteste najavivši da će on biti na Cetinju, što je i učinio. Na čelu cetinjskog “operativnog štaba” bio je njegov prvi saradnik i bivši prvii crnogorski policajac Veselin Veljović.

Borba za politički uticaj i čuvanje privilegija

Cetinje je, uprkos činjenici, da ovaj istorijski crnogorski gradić ekonomski propada decenijama, da su Cetinjani nezaposleni, da mladi bježe jer nemaju perspektivu, da su brojna predizborna obećanja poput fabrika čokolade, pretvaranje bivše propale fabrike Obod u kulturni centar, žičara do mora, fabrika za preradu konoplje…završila na smetlištu istorije, Cetinjani su, uprkos svemu tome, politički tradicionalno odani Đukanoviću i njegovim koalicionim partnerima.

Obzirom da već gubi grad po grad – Kotor, Budva, Tivat, Herceg Novi, Nikšić… – bivši crnogorski režim pokušava da kreira atmosferu koja će mu omogućiti da na lokalnim izborima koji slijede, prije svega u Podgorici, potom Cetinju, Mojkovcu, Petnjici, Tuzima, zadrži ili vrati vlast.

A to je atmosfera koja je Demokratsku partiju socijalista svojevremeno dovela i održavala na vlasti protekle tri decenije.

To je atmosfera devedesetih godina, drame, straha, potpirivanja nacionalnih i vjerskih sukoba među crnogorskim građanima koji, i dalje, nažalost, velikim dijelom ne prepoznaju šta zaista stoji iza navodne brige o “časti Crne Gore”.

Da nova republička vlast nije ni za pedalj odmakla od DPS recepture tridesetogodišnjeg vladanja govori upravo, potpuno isto, partijsko zapošljavanje “po dubini” uglavnom bez profesionalnih kriterijuma, a sa isključivim ciljem “nagrađivanja” partijskih aktivista i poslušnika i, naravno, pozicioniranje pred izbore koji slijede, među kojima su i  predsjednički. Jedno radno mjesto – četiri glasa.

Cetinjske “igre prijestola” su samo jedan taktički potez Đukanovića i njegovih političkih saradnika za zbijanje redova i pravljenje atmosfere “odsudne bitke” za “čast i dostojanstvo Crne Gore” . Nakon pokušaja da se spriječi ustoličenje mitroplita Joanikija u Cetinjskom manastiru, što je srećom, završilo bez žrtava, slijedi “vraćanje Cetinjskog manastira” CPC.

Na samom Cetinju Đukanović i njegovi politički partneri, vjerovatno ima većinu, međutim cilj je prelivanje ovih dešavanja na cijelu Crnu Goru.

Stoga je svaka javna rasprava o tome da li Cetinjski manastir može preći u ruke CPC, ukoliko Cetinjski parlament izglasa ovu odluku, što će se izvjesno desiti, obzirom na konstalaciju snaga, duvanje u jedra planovima i taktikama političkih elita za očuvanje ili osvajanje vlasti i privilegija koje vlast u Crnoj Gori nosi.

U državama koje imaju kredibilne institucije, ne bi bilo rasprave, a kamoli prijetnji građanskim ratom, niti o Cetinjskom manastiru, niti o imovini Crkve, već bi se ta pitanja rješavala tamo gdje im je mjesto – na sudovima.

Siromašan i neobrazovan narod najbolji je zalog radikalnim političkim strujama i diktatorskim režimima da će vladati u nedogled.

Crnogorski narod, u srcu Evrope, i dalje pristaje da bude instrumentalizovan u ove svrhe, da ga dijele i međusobno sukobljavaju, umjesto da ustane protiv siromaštva, ugrožavanja ljudskih i građanskih prava, korupcije i kriminala na najvišem nivou, nepotizma, partijskog zapošljavanja…

Mnogo je pravih razloga za proteste i borbu svih crnogorskih građana, ali ne međusobnu, već zajedničku.

V.Radojević

 

 

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com