DIRLJIV SUSRET PRED POLAZAK ZA TURSKU “Jedan život je malo da zahvalim Ratku i Goranu” (FOTO)

Emotivan susret, dirljive riječi, i mnogo radosti sinoć u Nikšiću. 

Radmila, Ratko i Goran sinoć su, više srcem nego riječima, ispričali svoje priče. Ovo troje ljudi su sinoć nastavili da šalju poruku ljubavi, ljudskosti, humanosti, i još jednom pokazali da je ono za šta vrijedi živjeti – upravo to. 

Nikšićanka Radmila Raičević i njen sugrađanin, sportista Ratko Drašković u ponedjeljak putuju u Tursku gdje će se obaviti transplantacija bubrega koji će Draško donirati Radmili. 

Radmila se sinoć prvi put upoznala i sa Baraninom Goranom Đurovićem, biznismenom i humanitarcem koji je, dirnut njenom životnom pričom, koju je pročitao u medijima, odlučio da donira 44 hiljade eura, koliko je Radmili nedostajalo za operaciju u Turskoj. 

Priča koja gotovo liči na bajku. Epilog o kojem Radmila nije ni sanjala. Radmili će novi život darovati dva čovjeka koja nije poznavala. 

“Meni se još uvijek čini da sanjam. Ja ne nalazim riječi. Ovo što se desilo je Božje proviđenje. Ja ne znam kako tim ljudima da zahvalim, ni šta da kažem. Ne postoje riječi, jedan život je malo”, prića Radmila za VOP. 

“Nemam straha pred operaciju. Mora biti dobro. Ne bi se sve ovo ovako izdešavalo da Bog nema neki plan”, kaže. Ne bi se, kaže, sve ovako izdešavalo, ni da je ona crtala po svojim najdubljim nadanjima i željama. 

Radmila je godinama bila na dijalizi, a onda je jedan poziv promijenio njen život.

Ratko je, ne znajući za Radmilu, odlučio da donira bubreg nekome kome je potreban. Kako je ranije ispričao, kada je otišao da pita kome je najpotrebniji, rekli su – Radmili.

I tako je klupko sreće počelo da se kreće. Ratkov bubreg je odgovarao, ali je nedostajao novac za operaciju.

Radmila je pokrenula brojne akcije ne bi li skupila oko 50 hiljada eura, ali nije išlo baš najbolje.

“Nikada nisam izgubila nadu. Vjerovala sam. Svakog momenta sam vjerovala da ću uspjeti, iako nisam znala kako”, ispričala nam je Radmila. 

I tada se pojavio Goran. 

“Kad sam čuo da Radmila ima ovaj problem i da postoji čovjek koji želi da da dio svog tijela, od toga momenta nije prestalo razmišljanje da ja treba nešto da uradim. Vođen činjenicom da nemam hrabrosti da dam neznancu svoj dio tijela, a da je moralno i ljudski da dam ono čega imam, a to su određena finansijska sredstva i da bi se ova priča uspješno završila“, kazao je Goran sinoć tokom zajedničke večere u Nikšiću. 

Ratko je, u svom stilu, sa poznatim nikšićkim šarmom, kazao da “živ ne bi bio da nije odlučio da pomogne”.

„Dugujem njima dvojici sve i nikome više. Bogu hvala, i njemu dugujem. Nije lako gledati svoje dijete na dijalizi tri puta nedjeljno. Sada jednako brinem i o njoj i Ratku. Idem sa njima, idemo u prave ruke i ne bih dozvolila da Ratku išta bude. Kakva je on duša i kakva je to ljudina, sam njegov gest je sve rekao. Ja sam vječiti dužnik“, rekla je Radmilina majka.

V.R.