Forbes: Putinovi dani su odbrojani

Vladimir Putin je u završnoj fazi svoje vladavine. Kada se pažljivije pogleda na ozbiljnost njegove situacije, potencijalne ishode i vremenski okvir, postaje jasno da je njegov kraj blizu.

Ovo je zaključak analize objavljene u časopisu Forbs koja predviđa Putinov pad, a slične procjene dao je u podkastu Sebastijan Junger – svjetski poznati ratni dopisnik, nagrađivani autor i dokumentarni filmski stvaralac najpoznatiji javnosti po svojoj knjizi “Savršena oluja“, prenio je Index.hr.

Zbog stalnih napada ukrajinskih dronova, Krimsko poluostrvo je praktično odsječeno od snabdijevanja gorivom. Kilometrima dugi konvoji automobila koji prevoze ljude koji pokušavaju da pobjegnu sa poluostrva usred vrhunca turističke sezone šalju katastrofalnu sliku javnosti. Rusima je preostala samo jedna ruta za isporuku goriva: Kerčki most.

Ovo veoma simbolično arhitektonsko djelo je bombardovano nekoliko puta, ali i dalje stoji. Međutim, cistjerne sa gorivom koje ga prelaze postaju savršene mete, a svaki sljedeći pogodak garantuje ogromnu vatrenu oluju. Ukrajinski obavještajni izvori potvrđuju da je napad velikih razmjera na ovu metu pitanje vremena.

Gubitak legitimiteta i duh Prigožinove pobune

Opšte je poznato da se tok rata u Ukrajini okrenuo, ali u takvim sukobima, javna percepcija je jednako važna kao i situacija na terenu. Kada se dogode katastrofe takvih razmjera da ih ni Putin ni ruska javnost ne mogu ignorisati, sama stvarnost se mijenja.

Čitava ova varvarska ukrajinska avantura odjednom počinje da izgleda kao potpuni fijasko, i Putin više ne može da sakrije ovaj ogromni teritorijalni i politički neuspjeh.

Forbs ističe da u trenutku kada diktator izgubi kontrolu nad onim što javnost vidi, efekat se umnožava, a vrijeme koje ističe počinje da brže kuca. Gubitak kredibiliteta u despotskim režimima neizbježno dovodi do gubitka legitimiteta.

Značajna izjava ruskog veterana

Nedavna izjava Aleksandra Lunjina pokazuje da sam sistem opasno ključa. Ovaj ruski vojni bloger i veteran invazije na Ukrajinu objavio je video u kojem otvoreno upozorava na pobunu unutar vojske i na kraju zahtijeva direktan intervju sa Putinom na televiziji. Lunin je tvrdio da posjeduje strogo povjerljive tajne koje su mu otkrili visoki komandanti, a koje mora lično da prenese predsjedniku.

Video je brzo dobio nevjerovatnih 11 miliona pregleda. Iako je pokušao da ublaži retoriku u sljedećem videu, odmah se pojavio novi video – ovog puta grupe vojnika koji su ga podržavali i prijetili da će okrenuti oružje protiv sopstvenih oficira koji su ih zlostavljali. Lunjin je brzo stavljen iza rešetaka, ali je cio slučaj oživio duh neuspjele pobune Jevgenija Prigožina u ruskoj javnosti.

Nadrealni snimci sa benzinskih pumpi i strah elita

Video-snimci uspješnih ukrajinskih napada na vojne objekte, električnu mrežu i skladišta goriva oko Moskve, kao i u udaljenim ruskim regionima, stalno kruže društvenim mrežama. Ruski influenseri u suzama snimaju kako nigdje ne mogu da pronađu gorivo za svoje automobile, a na benzinskim pumpama ljudi se bukvalno bore za gorivo.

Istovremeno, na internetu kruže dramatične slike koje prikazuju vojnu policiju kako bukvalno kidnapuje muške osobe na ruskim ulicama i tjera ih da uđu u policijske automobile za front, dok njihovi rođaci pokušavaju da blokiraju vozila otmičara svojim tijelima. Logično, jedno ključno pitanje se sve glasnije postavlja na ulicama ruskih gradova: zašto isti režimski nasilnici koji sprovode mobilizaciju sami ne odu na prve linije fronta?

Ruska istorija je puna takvih primjera kolapsa režima

Istorija nas uči da je u prošlom vijeku Rusko carstvo dva puta doživjelo kolaps i promjenu režima zbog katastrofalnih vojnih kampanja u inostranstvu – prvi put u Prvom svjetskom ratu, a drugi put nakon invazije na Avganistan. Kako pritisak na Putina raste, elite oko njega počinju da paniče zbog sopstvene sudbine, a u ličnostima poput Aleksandra Lunjina vide glasnogovornike svojih skrivenih strahova.

Obični ljudi iz svega ovoga mogu zaključiti samo dvije stvari – ili je sam Putin kriv za sve, ili ga korumpirana elita drži u informacionoj izolaciji kako ne bi shvatio koliko je situacija kritična. Narod će u početku kriviti elitu i upravo zato će se ista ta elita prva pobuniti – čak i prije same vojske – iz čistog straha za sopstvene živote.

Pretorijanska garda i Čaušeskuov scenario

Forbs podsjeća da je predvidio rusku invaziju na Ukrajinu mjesec dana prije njenog početka 2022. godine, kao i njen katastrofalan ishod, u vrijeme kada je većina takozvanih stručnjaka i novinara sa podsmijehom odbacivala samu mogućnost rata. Putin, naravno, ima čitav niz odbrambenih mehanizama, neku vrstu Pretorijanske garde.

To su lojalne bezbjednosne formacije koje uključuju FSB, jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova, Nacionalnu gardu (Rosgvardiju od 300.000 ljudi) i oko 30.000 pripadnika specijalnih snaga koji služe kao direktno lično obezbjeđenje. Godinama ih je koristio da kontrolišu jedni druge i održavaju ravnotežu straha.

Ali svaka od ovih službi predstavlja i ogromnu prijetnju jer su njihovi pripadnici prvenstveno lojalni svojim neposrednim pretpostavljenima. Sukob i otvoreni rat između ovih klanova jedan je od najvjerovatnijih scenarija unutar Kremlja.

Kako će izgledati Putinov kraj u velikoj mjeri zavisi od ishoda onih koji rade na njegovom glavnom planu. Brza likvidacija i neposredna borba za vlast zahtijevaju potpunu neutralizaciju njegove prijetnje prije nego što lojalisti uopšte mogu da reaguju. Ali ova opcija eliminiše jedno ključno političko sredstvo – iscenirano suđenje u kojem bi Putin bio proglašen žrtvenim jarcem za sve grijehe i patnje svoje vladavine, čime bi se svi ostali na vrhu vlasti oslobodili odgovornosti.

Ovo bi omogućilo cijelom sistemu i sadašnjoj eliti da ostanu na vlasti uz minimalan haos. U istoriji je ovo poznato kao “Čaušeskuov scenario“.

Podsjetimo se da je ovaj ozloglašeni rumunski diktator iz doba Hladnog rata pogubljen po hitnom postupku od strane vojnog rukovodstva zajedno sa svojom suprugom dok su zvaničnici njegovog bivšeg režima nastavili mirno da vladaju zemljom pod okriljem nominalno demokratskog sistema.

Misteriozna smrt na vrhu Kremlja

Da su takvi mračni scenariji veoma realna prijetnja režimu sugeriše i nedavna misteriozna smrt Sergeja Ivanova, Putinovog dugogodišnjeg bliskog saveznika i prijatelja, koji je preminuo 26. juna u 73. godini. Godinama je Ivanov u javnosti smatran njegovim najvjerovatnijim nasljednikom.

Bio je jedna od rijetkih ličnosti na samom vrhu ruske vlasti koja je imala takav uticaj i imunitet da je povremeno mogao sebi da priušti da javno kritikuje situaciju u zemlji. Kremlj je brzo objavio vijest o njegovom odlasku, ali bez navođenja uzroka smrti.

Ivanov, koji je bio blizak Putinu od 1970-ih, na kraju je smijenjen sa operativnih političkih funkcija, ali je zadržao izuzetno moćne i duboke veze unutar FSB-a do samog kraja.

Takve misteriozne likvidacije unutar režima stvaraju ogroman problem za Putina. Kako se potencijalni rivali i moćnici sumarno eliminišu, preostali članovi elite shvataju da su sljedeći u redu i odlučiće da izvrše preventivni udar protiv diktatora kako bi spasili sebe.

Okidač može biti bilo šta

Paranoja u Kremlju divlje raste, a okidač za konačni pad može biti bilo šta – novi dramatični ukrajinski napadi na samu Moskvu, masovne nestašice hrane, secesionistički ustanci u autonomnim regionima poput Tatarstana, Baškortostana ili Čečenije, ili ulazak ukrajinske vojske na Krim.

Međutim, ključ sudbine leži u Kini. Ako Peking odluči da je oslabljeni Putin postao preveliki teret za njegove sopstvene geopolitičke i ekonomske interese, azijski gigant bi mogao da sruši ruskog predsjednika na više načina – od potpunog prekida vojne pomoći do ekonomskog gušenja.

Narodna Republika Kina već veoma strogo dozira i ograničava pomoć ruskoj ekonomiji, što se najbolje vidjelo kada su glatko odbili da finansiraju izgradnju gasovoda “Snaga Sibira 2“ koji je trebalo da ide direktno u Kinu. Putinovi dani su odbrojani. Ako se trenutni razvoj događaja nastavi ovim tempom ili se dodatno pogorša, pad Vladimira Putina će se dogoditi u roku od najviše tri godine, zaključuje Forbs.