Marković: I ja sam bio ugrožen, a o tome ne pričam, iza ubistva Raspopovića stoji kriminalni milje Srbija – Republika Srpska
U toku je sjednica Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje „crnih trojki”. Na dnevnom redu je uzimanje izjave od Duška Markovića, bivšeg predsjednika Vlade Crne Gore, bivšeg ministra pravde i bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Duško Marković je poručio da je „ovaj dan dobar po crnogorsku demokratiju i razvoj društva“.
„Ovdje sam na vaš poziv sa sviješću da dolazim na saslušanje koje po svojoj prirodi nema pravnu logiku. Ovim želim da pokažem da je obaveza svih rukovodilaca državnih organa da se odazovu razgovorima koji za cilj mogu imati snaženje društva i institucije“, kazao je Marković i dodao da je „cijeli svoj profesionalni angažman posvetio jačanju institucija i građenju povjerenja u njih“.
Kazao je da je floskula o njemu „kao čuvaru svih tajni“, nesuvlisna.
POručio je da su o svemu na čemu je radio znali njegovi pretpostavljeni kao i operativci.
„Danas je prilika i da razjasnimo jednu floskulu. Ne postoji ništa što samo ja znam. Sve što ja znam znaju i operativci koji su prikupljali inforlmacije, znaju i analitičari koji su ih pretakali u izvještaje i analize, znaju moji tadašnji pretpostavljeni koje smo informisali u skladu sa zakonom“, kaže Marković.
Poslanik DPS-a Oskar Huter smatra da se danas neće ništa novo dobiti, već da se parlamentarna većina na ovaj način želi medijski istaći i sakupiti “jeftine političke poene”. Od Markovića tražio da kaže kako je služba državne bezbjednosti bila struktuirana do 2005. godine, odnosno koje su bile njene nadležnosti.
Poslanik NSD-a Jovan Vučurović govorio je o ubistvu Gorana Žugića, i naveo da je cijela istraga sprovedena tranjavo.
„Znate li išta o dokumentaciju koju je Goran Stanjević dostavio Žugiću neposredno prije ubistva. Dokumentacija sadži podatke koji plasiraju Mila Đukanovića na vrhu piramide za šverc cigareta. Da li ste imali sastanke sa vođama italijanskih mafijaških grupa i da li imate saznanja da se neko drugi sastajao sa njima. Da li je možda Stanjević pomenutu dokumentaciju dostavio Vama?“, uptao je Vučurović, te je postavio pitanje Markoviću i o ubistvu uredniak Dana Duška Jovanovića.
Ukazao je na nedavnu izjavu policijskog službenika koji je na televiziji rekao da je dolazilo do opstrukcije istrage u samoj Upravi policije.
Poslanik Demokrata Momčilo Leković osvrnuo se na Markovićeve riječi iz uvodnog dijela, te ga je pitao nakoga je mislio kada je rekao „Ne postoji ništa što samo ja znam”,
„Ko još to zna, da li možda Milo Đukanović?”, upitao je Leković.
Poslanik SD Nikola Zirojević pohvalio je što se Marković pojavio pred Anketnim odborom, ocjenjujući da je taj čin odgovoran.
“Mislim da će javnost imati priliku da vidi koju su krajnji dometi ovog Odbora i koji je krajnji cilj formiranja ovog tijela”, konstatovao je Zirojević, tvrdeći da je cilj ovog Odbora „pravljenje teatra“.
Govoreći o ubistvu Duška Jovanovića, poslanik SNP Bogdan Božović kazao je da mu je nejasno kako je moguće da je Jovanoviću u dužem vremenskom periodu bio život ugrožen, a da državni organi nisu uspjeli da ga zaštite.
„Logičan zaključak je da je dio državnih organa ili pojedinaca bio uključen u sve te događaje, a kasnije i u izvršenje ubistva. Da li vam je poznato da su pojedine firme koje su bile u vlasništvu države, tj. Ministarstva unutrašnjih poslova, kao što je firma MTT, u kojoj se u ovom periodu pisalo, učestvovale u švercu cigareta“, kazao je Božović.
Lider DNP-a Milan Knežević podsjetio je Markovića da je skoro tri decenije pokrivao veoma važne pozicije, te dodao da bi volio da nikada nije formiran ovaj Anketni odbor i „da su da su sudovi i tužilaštva radili svoj posao“.
Knežević je tražio informacije ko je iz bezbjednosnog sektora znao sve ove informacije, te da li je razmjenjivao podatke sa Đukanovićem.
„Ko je nalogodavac napada na Predraga Šukovića? Kod Petra Komnenića ste komentarišući taj slučaj rekli da je cilj bio da Vama nanese štetu. Ko je htio da Vam nanese štetu?“, pitao je Knežević, te je podsjetio da je Marković izjavljivao da je i prije atentata imao informacije o ugroženoj bezbjednosti Duška Jovanovića.
„Da li ste ikada zvali Jovanovića da vrši pritisak na novinare da ne potenciraju teme koje se Vas tiču? Da li ste prije i poslije atentata imali sastanke sa Duškom Golubovićem i Zoranom Lazarevićem? Da li postoje službene zabilješke o tome? Jeste li se sastajali sa članovima zemunskog klana u UIKS-u?, pitao je između ostalog Knežević.
O ubistvu Belog Raspopovića
Na pitanje zašto je ubijen Beli Raspopović, Marković je kazao da sve što zna je da iza ubistva Raspopovića stoji kriminalni milje Srbija – Republika Srpska, ali ne zna šta su motivi.
On je kazao da priča koja ga prati od 2020. godine je da će na traktore protjerivati Srbe, a ističe nije nikada to rekao i da je to lažna percepcija.
„Meni dio porodice danas živi tamo. Ja ako se ne slažem sa politikom Srbije ne znači da se ne slažem sa Srbima i da mi je Srbija daleko”, naveo je Marković.
Osvrnuo se i na to što se pisalo u medijima da je saopštio da “služba ima mogućnost da likvidira”. Kazao je da je tužio zbog te izjave tadašnju “Publiku”, dobio 7.000 eura, i time dokazao istinu.
Marković: „I ja sam bio ugrožen, a o tome ne pričam“
Duško Marković kaže da je oktobra 1998. godine došao na rukovodeću poziciju službe Državne bezbjednosti. Kazao je da je ono što je radila služba moralo biti verifikovano od strane Ministra unutrašnjih poslova.
„To je bio period od 1998. do 2005. godine. To je bio period kada imamo i političku krizu, i to je period kada je Crna Gora bila izožena velikom bezbjednosnom i obavještajnom pritisku. To je bio period kada je svakoga dana u CG postojao strah za neki ozbiljan bezbjedonosni događaj“, istakao je Marković.
Kaže da je iz tih razloga Crna Gora i 1999. godine uvedena u vanredne stanje, čemu je, kako navodi, doprinio Sobodan Milošević.
„Crna Gora je u toj situciju morala da uđe u veoma brzu refiormu bezbjednosnog sektora, primljeno je preko 20. 000 službenika, ali Crna Gora je sačuvala mir“, istakao je Marković, dodajući da je „on tada doprinio očuvanju mira, i sprječavanju prelivanja rata iz drugih država“.
Kaže da se u tom periodu služba nije mogla baviti rješavanjima kriminalnih djela, te je pročitao koje su nadležnosti policije i tužilaštva u slučaju procesuiranja ili gonjenja počinilaca krivičnih djela.
Kaže da DB niti ANB nije imao takva ovlašćenja.
„To je bilo teško vrijeme, koje je nametnulo Crnoj Gori da nahrani svoje stanovništvo“, podsjetio je Marković i dodao da je on takođe bio ugrožen.
„I ja sam bio ugrožen, a o tome ne pričam. Ja sam nosio pancir ,ali o tome ne pričam. Najugroženiji na Balkanu 1999. godine je bio Milo Đukanović“, istakao je Marković.
„Nijesmo bili ljudi koji su bili zatvoreni u sobi i planirali kako da dođemo glave nekome ko je protiv nas. Mnogi su sami krivi za svoje sudbine, ali o tome ne želim da govorim“, istakao je Marković.
Marković se osvrnuo na ubistvo Žugića, ističući da ne zna Gorana Stanjevića, ali je imao priliku da ga gleda u televizijskim emisijama.
“Nisam bio u posjedu te dokumentacije. Nikada nisam imao komunikaciju sa vođama mafije ni italijanske, ni podgoričke ni crnogorske, nijedne mafije, te strukture nijesu imale prilike da mi priđu, ja mafijašima nijesam dozvoljavao da mi priđu oni su bili moja meta, meta službe kojom sam rukovodio. Za to ne može da postoji ni podatak ni fotografija i na to sam ponosan”, istakao je Marković.
Govoreći o ubistvi Duška Jovanovića, Marković je kazao da postoji više informacija o opstrukcioji toga predmeta.
“Ja za to ne znam, a ako te informacije postoje moraju se odnositi na konkretne ljude i to tužilaštvo mora procesuirati. Ja za to ne znam i nijesam imao informacije. Da sam to radio nezakonito bih se miješao u rad drugih državnih organa. Sada vidim šemu, čuo sam ranije za nju, vjerovatno je pod tim ‘D.M.’ taj čovjek koji je napravio šemu mislio na mene, ali ja znam šta sam radio, nemam nikakvu nervozu u vezi sa tim, ljudi uiznose šeme, ali ne konkretna imena”, naveo je Marković.
Marković je ocijenio da su postojali uslovi da se dodijeli fizička zaštita Jovanoviću.
„Sjećam se jednog detalja, iznijeću ga ovdje. Mislim da to čak i postoji u dokumentaciji. Kada je Jovanović javno izjavio u Danu da je njegova bezbjednost ugrožena i da sumnja da iza te ugroženosti stoji Služba državne bezbjednosti, ja sam tada obavio razgovor kao rukovodilac službe sa Andrijom Jovićevićem i rekao mu da je ovo ozbiljna, teška kvalifikacija, da je to ozbiljna optužba za SDB, da može imati nesagledive posljedice i da je moj predlog kao rukovodioca službe da on kao ministar, kao jedini nadležan, izda nalog upravi policije da pokrene, otvori predmet, pokrene istragu u tom smislu kada je u pitanju služba ili pojedinci službe koji mogu snositi odgovornost za to“, kazao je Marković.
Tvrdi da je, takođe, predlagao da se Dušku Jovanoviću ponudi i bezbjednosna zaštita.
„Gospodin Jovićević rekao je da je to posao ministra, da je on u kontaktu s porodicom i da će to učiniti. Više puta Jovanović je iznosio javnu informaciju da ima saznanja da mu je bezbjednost ugrožena i da iza toga stoji služba“, izjavio je Marković.
Kazao je da je tajnu službu napustio 2010. godine, odnosno prije 15 godina.
Odgovarajući na pitanje ko je nalogodavac pokušaja ubistva Predraga Šukovića, kazao je da ne zna.
„Bio sam veoma zainteresovan da to znam jer se to dogodilo u jednom veoma specifičnom političkom trenutku koji je bio važan za mene, u političkom smislu. Imao sam informacije koje su dolazile sa drugih teritorija, da će se u susret kandidovanju za novog premijera u Crnoj Gori desiti nešto veliko, što će to onemogućiti. Već sam tada bio u toj fazi, figurirao kao jedan od ključnih ljudi, kao zamjenik predsjednika stranke. To su bili neki operativni podaci koji su do mene dolazili, nisam ih mogao potvrditi, ne znam jesu li tačni. Ne znam ko je bio nalogodavac, sa kojim ciljem, ali negdje u sebi nosim takav osjećaj“, kazao je Marković.
Adria
