Mickey, mudro sabiraj. I čuvaj leđa

Piše: Vesna Radojević

Ukoliko želi da sastavi stabilnu vladu, a potom i da ispuni obećanja koja je dao građanima u predizbornoj kampanji, Milojku Spajiću će trebati dvije stvari – sabiranje do 49 i mnogo mudrosti da prociijeni šta se, uopšte, može sabirati.

Do sada se uvjerio da ne može opušteno sabirati ni svoje sigurne cifre, odnosno poslanike sa svoje liste.

Snažan otpor u samom PES-u, i kod koalicionih partnera, imala je prvobitna neformalna postava nove vlade u najavi, sa Demokratama i manjinskim partijama. Ne toliko jer u njoj nije bilo “Za budućnost Crne Gore”, na čelu sa Mandićem i Kneževićem. Mnogo više jer su u njoj bila lica koja su proteklih decenija, uključujući i poslednje izbore, predsjedničke i parlamentarne, bila i dalje čvrsto uz velikog vođu i, sasvim opravdane, bojazni da bi u novoj vladi, decenijski partneri Mila Đukanovića i DPS-a bili isto ono što su bili i do sada – njegova produžena ruka. A pri tome, imali bi brisan prostor da, kad požele, priprijete rušenjem vlade.

I premijer bi tada imao dvije opcije – da mu sruše kabinet, ili da se savija kako vjetar duva. Ne baš sjajan izbor.

Mantra da “manjine moraju u Vladu” zrela je za kvalitetno preispitivanje, u državi koja je po slovu Ustava građanska. Svaki građanin u građanskoj državi ima pravo da bira i bude biran, pa i da bude vlast, ali ne zato što je nacionalna manjina ili nacionalna većina.

Uostalom, za vlast je presudno da ima kvalitetnu opoziciju. Opozicija je za demokratiju važnija od vlasti, jer je svaka vlast lako kvarljiva. Zašto svi žele u vlast? Iz opozicije mogu dati ogroman doprinos. DPS će, recimo, biti dobra opozicija.

Prije nego što zakuca eksere u konstrukciju svog kabineta, Spajić bi morao imati u vidu i da će biti još izbora, a njegova partija je mlada i rovita. A i sam je mlad i relativno politički neiskusan.

Na kraju, crnogorski građani nisu više što su bili prije pet ili deset godina. Jedna od rijetkih, ali ogromnih, zasluga za Crnu Goru, Vlade Zdravka Krivokapića, odnosno Spajića i Milatovića u njoj, je što su bili dovoljno neverzirani, dovoljno politički neiskusni, i dovoljno samouvjereni, da promijene decenijsku, ogavnu, retoriku i obrazac “osiromaši, zavadi, pa vladaj” i značajno podignu ljestvicu kada su u pitanju očekivanja.

Što se tiće pritisaka, svih vrsta, sa svih strana, i to je jednostavno. Ako Mickey istraje u svojim obećanjima i od Crne Gore napravi “Singapur”, ekonomski snažnu državu, državu koja kao magnet privlači investitore – a za to postoje svi uslovi – nema toga ko će nas pritiskati, ucjenjivati, i postrojavati.

Pada li kome na pamet da Singapurce postrojava i sastavlja im vladu?

Da bi to uradio, mora – imperativno – pomesti kriminal i korupciju iz institucija, kreirati ambijent za investitore, donijeti sistemske zakone i sprovoditi ih neselektivno.

Spajić je dobio šansu da uđe u istoriju na velika vrata.

Mickey, mudro sabiraj. I čuvaj leđa.