MLADI I KORONA Vuković: Škola od kuće ostavila traga na kvalitet učenja
Pandemija korona virusa promijenila je živote ljudi širom planete, a najdrastičnije promjene doživljavaju mladi, čiji socijalni život je već više od godinu dana potpuno drugačiji nego do tada. Zatvaranje škola, virtuelno druženje, ograničavanje kretanja, sve to utiče na osjećaj neizvjesnosti od budućnosti koja ih čeka. Pisholozi i sociolozi se slažu da je sve drugačije, ali ne mora biti isključivo negativno.
Profesor sociologije iz SMŠ ’’Danilo Kiš’’, Krsto Vuković za VOP kaže da će se mladi vrlo brzo vratiti ranijim navikama, ali i da je povremeno zatvaranje škola imalo i indirektno pozitivne efekte. Onlajn nastava je, međutim, smatra on, ostavila traga na kvalitet učenja.
“Djeca se po pravilu brzo adaptiraju na nove okolnosti pa stoga neće biti problema da se djeca vrate ranijim navikama. Jedini problem je što online nastava nužno vodi slabijem kvalitetu učenja i što u školskim uslovima neće biti moguća neka ozbiljnija nadoknada jer pristižu novi sadržaji i obaveze. To znači da učenici moraju uložiti više napora i da u pojačanoj komunikaciji sa predmetnim nastavnicima imaju mogućnost izvjesne kompenzacije. Što se tiče osjećaja isključenosti zbog pauze, to je samo prividni problem, omladina ima brojne konekcije u svakodnevnom životu a naročito putem društvenih mreža i stoga u socijalizacijskom smislu neće biti negativnih posljedica”, smatra Vuković.
Kako kaže, koliko god to apsurdno zvučalo, povremeno zatvaranje škola je imalo i indirektno pozitivne efekte. “Porodična komunikacija je pojačana, upućenost članova jednih na druge, briga, pažnja i organizacija su na višem nivou u odnosu na period “rasutosti” obaveza, pa uz uslovni hendikep zbog frustracionog ograničenog društvenog kontakta u školi, ide i jačanje osjećanja bitnosti i pospješivanje percepcije odgovornosti i zaštite”, zaključuje naš sagovornik.
Lenka Tošić, psihoterapeut i urednik sajta Shvati.me govori o neizvjesnosti kao ozbiljnom neprijatelju na mentalno zdravlje.
„Neizvjesnost stvara anksioznost čak više od nekih teških situacija i događanja, jer ne znate šta slijedi, koje sposobnosti da aktivirate, šta treba da uradite.U ovakvim okolnostima je još teže uloviti smisao, za kojim i inače svi tragamo. Svakako će ovo biti korak unazad za socijalizaciju. Ali je ovo prilika i da se naučimo solidarnosti, razvijamo empatiju, pomognemo nekome kome smo u prilici“, smatra Tošić.
Ona, međutim, tvrdi da zbog onlajn nastave prijeti ozbiljna opasnost od gubljenja sposobnosti učenja i discipline.
“Oni koji nisu prosječni i već su naučili da uče, a imaju volju i motiv, usavršiće samostalno učenje i inicijativu. Takvih nema mnogo. Mladima neće biti teško da se, kada prođe epidemija, ponovo naviknu na “normalan“ život koji su nekad imali i koji im sigurno nedostaje”, kaže Tošić. Podsjeća da su ljudi “i poslije koncentracionoh logora bili sposobni da živote. Oni koji preguraju ovo, svakako će steći i neki oblik rezistencije, jer će naučiti da se odriču nečega, da nije uvijek onako kako želimo da bude, učimo da se prilagođavamo teškim okolnostima, da se odričemo nečega, možemo ovo i tako posmatrati“, ističe Tošić.
Tamara Lučić
