Paunović: “Crne trojke” bile batinaški odred kojim je rukovodio komandant SAJ-a

Kaže da su Milosav Sekulović i on 14.06. 2020. godine i 15.9.2020. sastavili dvije informacije o ubistvu Žugića, koje su poslali predsjedniku države, premijeru uz prisustvu vrha MUP-a.

Ukazao je na pojedine prepreke na koje su nailazili u istrazi ubistva, i naveo da je sve ukazivalo da je odgovornost za likvidaciju treba da preuzme Državna bezbjednost.

Žugić je bio u lošim odnosima sa pojedinim operativcima službe DB, posebno sa Marašem.

“Nije postojalo raspoloženje vrha MUP-a da se rasvijetli ovo ubistvo. Rasvjetljenje ubistva Žugića tražili smo na relaciji narušenih odnosa sa Marašem i Raspopovićem. Maraš je stopirao preduzimanje planirah mjera, aktivnosti na rasvjetljavanju ovog ubistva. Pola godine nakon ubistva nijesam bio angažovan u CB, podnio sam ostavku, ali svakako je ministar imao namjeru da me mijenja. Na čelo dolazi Nemanja Asanović, čovjek iz službe DB. Šta je dalje preduzeto treba tražiti od tog čovjeka i od šefa kriminalistike Sekulovića”, rekao je Paunović.

Paunović kaže da Asanović nije htio da prihvati dvije informacije koje su bile pripremljene u vezi sa ubistvom Žugića.

“Saznanja do kojih smo dolazili bila su zabrinjavajuća i oslikavala su našu zbilju posebno na relaciji kriminala i pojedinih pripadnika MUP-a”.

U cilju informisanja o toku istrage, u CB došli su nenajavljeni pomoćnici Bošković i Marković, kao i Maraš. Pojasnio da mu je jedan od njih šapatom, kako kaže, uputio riječi nakon kojih je odlučio da podnese ostavku jer je, navodi “bio išašavljen”.

“U Podgorici i šire je nakon mog odlaska ubijena četiri lica, i sa oružjem koja su pripadala pripadnicima MUP-a. Prema izjavi Sekulovića, Mladen Klikovac ubijen je iz oružja koji je nekad pripadao Belom Raspopoviću, a Baja Sekulić ubijen je iz oružja koje se povezuje sa Neđom Boškovićem, savjetnikom Maraša”, rekao je Paunović.

Paunović je pripremio informaciju o ubistvu Gorana Žugića, savjetnika predsjednika države za bezbjednost Crne Gore.

“Ubistvo Gorana Žugića ima posebnu težinu jer je poslata poruka da duvanska mafija pored brojnih ubistava ima hrabrosti i mogućnosti da ubije i savjetnika za bezbjednost države”, rekao je Paunović.

Ukazao je da je Žugić bio blizak predsjedniku države, te da je zbog posla oko transporta i šverca cigareta, koji je, kako kaže, bio državni posao, imao puno neprijatelja.

“Pitanje je koliko je koristi od ovog posla imala država, a koliko organizatori. Ukoliko je Žugić radio posao od državnog značaja morao je biti adekvatno obezbijeđen. Ako je državna bezbjednost ne zna ko je ubio Žugića, onda ne treba ni da postoji”, rekao je Paunović.

Paunović je naveo da je 8.11.2006. godine obavijestio ministra unutrašnjih poslova i direktora policije:

“Dana 8.11.2006. godine došao je u moju kancelariju Banović, koji se predstavio kao pratilac direktora UP, i ražio razgovor. Bio sam u društvu sa tri kolege. Tom prilikom mi je saopštio da ću da nastradam”, rekao je Paunovičć.

Kaže da mu je Banović tada rekao da je njemu rečeno da to prenese.

8.12.2009. obavještavam direktora Uprave policije i prijavljujem fizički napad na mog sina od strane četiri lica: Mirko Banović, Marinko Banović, Bato Vujošević i još jedan nabildovani specijalac iz SAJ-a., rekao je on.

Podsjeća da je 1992. godine u službu primljen Veselin Veljović na njegov predlog.

“Tad sam bio načelnik. Marinko Banović je primljen u službu na moj predlog. To su ta dva kojima sam pomogao u životu, ispretucali mog sina. Ovog Vujoševića kažu da je pjevač, a nikada nisam smio da saznam ko je ovaj četvrti. Danima sam razmišljao da napravim neko zlo, ali šta bih uradio time”, kazao je Paunović.

Cijeni, kako kaže, što je otac jednog od napadača izvjesni Boća došao kod njih kućio da traži oprost.

On je nabrojao još slučajeva napada na pripadnike opozicije, paljenja automobila, i lomljenja stakala na kućama…

Paunović je istakao i da su službenici CB PG došli do saznjanja da napade na pojedine građane vrše pripadnici Antiterorističke jedincie MUP-a Crne Gore i to L.V.. Đ.S., K.S. i B.B. Kaže da su javno pričali po gradu da su “obradili” Duška Jovanovića i Momira Vojvodića.

“Imao sam potrebu da vas o ovome informišem uvjeren da Vi ne stojite iza ovoga”, napisao je tada Paunović Marašu.

Paunović je tada Maraša pozvao da podnese ostavku.

“CB nije u stanju da rasvijetli djela koja organizuje služba”, napisao je Paunović Marašu.

Paunović je kazao da se 30.03.2000. godine obratio pomoćniku ministra za službu javne bezbjednosti i napisao mu jednu rečenicu: “Preko prijateljske veze iz Vojske Jugoslavije saznao sam da organi vojne bezbjednosti druge armije i podgoričkog korpusa raspolažu operativnim podacima da su napad na potpukovnika Radomira Aleksića u NIkšiću izvršili pripadnicii Specijalne jedinice MUP-a CG. Vojna bezbjednost planira da u odreženiom treniutku polanira da izvrši kidnapovanje ovih lica nakon čega će biti sprovedena na Vojni sud u Nišu”.

Kaže da je 21.11.2000. godine napravio akt na osnovu operativnih saznanja operativaca CB Podgorica. Kaže da je podatke dostavio ministru Vukašinu Marašu lično, i da je obavijestio ministra da dolazi do napada na opozicione funkcionire i njima bliske ljude. Informisao je ministra o napadu na bračni par Mitrović (Gojko i Zorica) od strane dva operativna lica, i da se došlo do podataka da je u napadu učestvovao službenik SDB-a Crne Gore i tražena saglasnost za obavljanje razgovora sa tim čovjekom. Informisao je ministra da je služba SDB-a CG izvršila napad i na novinara dana Bašanovića. Pripadnici Specijalne jedinice Kampa Zlatica nekoliko dana nakon prestanka ratnog stanja pretukli su Mitrovića, a 25.10. pretučen je Duško Jovanović, tadašnji poslanik.

Paunović je kazao da je u Centru bezbjenosti Podgorica bio od 1996. do 2000. godine.

Krajem 1997. kako navodi, bio je načelnik Uprave policije Crne Gore.

Paunović je kazao da je 28. 12. 2000. godine otišao iz Centra bezbjednosti, a urednik Dana Duško Jovanović je ubijen tri i po godine nakon toga, kaže Paunović.

“Cio vijek sam potrošio da ne ostavljam prljave tragove i jako mi je stalo da se moje ime ne pominje ni u jednom kontekstu. Da budem potpuno jasan, mislim da mrem kao čovjek. Nakon mog reagovanja o spornom sadržaju vezano za prilog o ubistvu Duška Jovanovića, novinarka je uklonila moje ime, ali je prilog pogledalo 13 hiljada ljudi. Nepojavljavljivanjem pred ovim Odborom izgubio bih samopoštovanje i dostojanstvo, a u pojedinim situacijama bih bio i saučesnik zla. Moje svjedočenje danas nije naknadna pamet. Svoj sud o pojedinim događajma sam saopštio prije 25 godina, i otuda sam pod stresom da govorimo o događajima o kojima nikad nismo smjeli da govorimo”, kazao je Paunović.

Paunović je podsjetio da je svojevremeno njegov sin bio prebijen. On je ponovio da njegovo svjedočenje danas nije naknadna pamet.

“Došao sam ovdje zbog javnosti da se ovo više nikad i nikom ne ponovi. U interesu budućnosti Crne Gore i njenih građana. Znam da sam atipičan policajac, nezamislivo je bilo suprotstaviti se u tom trenutku ministru…. U Crnoj Gori se uvijek o zločinama šaputalo i krijući plakalo.. Bezbjednosni izazovi su za mene bili teren gdje sam se snalazio. Rukovođenje centrom u ovom periodu je bilo posebno izazovno nakon raspada DPS-a i demonstracija 1997. “, kazao je Paunović.

Ističe da su “Crne trojke” predstavljale batinaški odred koji je formirao i rukovodio komandant Specijalne jedinice sa pojedinim saradnicima, pokazujući “uličarsku brutalnost premlaćivanjem, zastrašivanjem, monstruoznošću, zlim mučenjem i nečovječnim ponašanjem”.

“Moj psihološki sklop nikada nije mogao to da prihvati”, rekao je Paunović.

Ističe da mu je najteže bilo da spriječi prebijanje političkih neistomišljenika, koji su, kako kaže, sprovođeni na organizovanih način od onih koji su bili dužni da to sprečavaju. To su, kaže, mogli da smisle “samo bolesni umovi”.

Prvu presudu sebi prepisao je, kako kaže, izjavom za medije da je, izrazio spremnost i optimizam da će rasvijetliti ubistvo Gorana Žugića, savjetnika predsjednika države.

Na prethodnoj sjednici odbor je saslušavao bivšeg premijera Duška Markovića.

RTCG