Prije 30 godina nasmrt je pretučen Srđan Aleksić jer je u ratnom ludilu ostao čovjek
Jedan od napadača nakon nekoliko mjeseci poginuo je na bojištu, dok su ostala trojica bili osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora
Srđanovo djelo treba služiti kao putokaz za dobrotu i uništenje zla, poručio je Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića, mladića iz Trebinja koji je prije 30 godina izgubio život odbranivši život prijatelja i sugrađanina Bošnjaka Alena Glavovića.
“Kad posmatram mlade koji priznaju Srđana, znam da on nije umro. Dobro bi bilo da nikad ne umre nijedno djelo kao što je njegovo. Teško je, ali kad bismo mlade tako vaspitavali to bi se desilo”, kazao je Rade Aleksić.
Srđan Aleksić preminuo je 27. januara 1993. godine od posljedica povreda koje su mu nanijela četvorica pripadnika bivše Vojske Republike Srpske. Oni su šest dana ranije, na gradskoj pijaci u Trebinju 21. januara 1993. godine, Aleksića pretukli kundacima od pušaka jer je branio Alena Glavovića.
“Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost”
Aleksić je rođen 1966. godine u Trebinju. Otac mu je bio košarkaški trener, majka mu je umrla dok je još bio dijete, a brat mu je poginuo u nesreći s motornim zmajem. Srđan je bio plivačka nada bivše Jugoslavije, a aktivno se bavio i glumom.
Srđan je tog dana kad je nastradao takođe bio rezervista Vojske Republike Srpske. Dok su svi ostali gledali kako mladi rezervisti maltretiraju Bošnjaka, Srđan mu je skočio pomoći. Četvorica vojnika zbog toga su se okomili na njega jer su ga smatrali izdajnikom. Preminuo je šest dana kasnije. “Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost“, napisao je Srđanov otac na smrtovnici svom sinu.
Jedan napadač poginuo u ratu, trojica osuđena
Jedan od napadača nakon nekoliko mjeseci poginuo je na bojištu, dok su ostala trojica bili osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora. Čovjek kojeg je spasio živi u Švedskoj, a prijatelju svakog ljeta posjeti grob.
U vrijeme kada je u toku bilo suđenje za ubistvo njegova sina, Rade Aleksić doživljavao je i razna poniženja. Među njima je i rečenica jednog od advokata optuženih: “Tako mu i treba kada je branio muslimana.”
“A moj Aći, tako smo Alena svi odmilja zvali, sada je u Švedskoj, oženio se, ima dvoje djece. Svakog ljeta me obiđe kada dođe u Trebinje. Prvo ode na Srđanov grob, a onda kod mene. Eto, toliko sam uzbuđen da mu se ni prezimena ne mogu sjetiti”, rekao je Rade Aleksić prije nekoliko godina za N1.
Cvijeće na grob Srđana Aleksića, u Trebinju na jugu Bosne i Hercegovine, položili su u petak, 27. januara, članovi porodice preminulog mladića, prijatelji i predstavnici lokalne vlasti.
Srđan Aleksić ni nakon 30 godina od smrti nema ulicu niti spomen ploču u Trebinju, gradu kome je rođen i u kome je tragično završio svoj život.
Srđanu Aleksiću je 2007. u Sarajevu posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.
Ulice u Beogradu, Pančevu, Sarajevu, te prolaz u Novom Sadu nose ime Srđana Aleksića. Bulevar Srđana Aleksića od 2013. godine postoji i u Podgorici, a na Bulevaru je zasađeno i Srđanovo drvo.
U čast Srđanu Aleksiću u BiH je ustanovljena i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama.
