Suza za Srebrenicu. Suza za Bratunac. Suza za sve nas
Piše: Vesna Radojević
Ona ima 21 godinu. Ona je rođena u Crnoj Gori, i nikada nije bila u Srebrenici. I nikada nije bila u Bratuncu.
Bila je, turistički, u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Trebinju.
Ona ne zna kako je izgledala bivša Juga. Ona ne zna zbog čega se ratovalo u Bosni i zbog čega su hiljade ljudi ubijene, zbog čega su im kuće srušene, zapaljene, zbog čega su bježali i čega su se plašili.
Ona ne razumije kako čovjek može ubiti čovjeka. Ona ne razumije kako bilo koje ljudsko biće, pod kapom nebeskom, može mučiti, ubiti, zaklati, bilo koga. Muškarca. Ženu. Dijete. Bebu.
Ona se zove Milena.
Njena najbolja drugarica zove se Azra.
Ona drži u rukama svoj mobilni, i kao svi “milenijalci” na planeti skroluje, lajkuje, smajluje, hejtuje.
Ona svašta pita, ona puno čita, ona uči, želi da razumije.
Ona je danas u Rimu, a meni na Viber stižu linkovi sa portala. Jedan sa izvještajem iz Srebrenice. Drugi sa pričama majki iz Bratunca. I smajlić sa suzom.
Zovem je. Ona plače. Gledam je ukočena, bez riječi. Ona jeca.
“Tužne su priče. Pretužne. Majkama su ubili djecu. Suze mi same idu… Ne mogu da zaustavim…”
Ona ne razumije. Pokušava.
“Zar je važno da li je ubijeno tri hiljade ili osam hiljada?”
“Zar je važno da li je Srebrenica ili Bratunac? Zar je važno koje su vjere, i koje su nacije? Oni su ubijani u svojim kućama… Zašto?”
“Zašto nisu svi ovi što su otišli u Srebrenicu, otišli i u Bratunac? Da se pomire? Da kažu da im je žao svih, bez razlike? Da se zakunu u svoju djecu?”
“Zašto se nisu majke Srebrenice zagrlile sa majkama Bratunca i zajedno isplakale? Zar one najbolje ne razumiju jedne druge? Zar ne bi to bila najjača poruka cijelom svijetu? Zar ne bi to bila najjača poruka odvratnim političarima koji kupe političke poene?”
“Zar nisu upravo političari, nebitno koji, ti koji su ubili svu tu djecu, sve te ljude? Zar nisu oni što su držali puške i noževe samo monstruozni izvršioci?”
“Zašto sve majke ne kažu odvratnim političarima da ih nije briga kako se to zove kad neko ubije njihovu djecu, kada njihove djece više nema?”…
Umjesto nepostojećih odgovora, suza.
Suza za Srebrenicu. Suza za Bratunac.
Suza za sve nas, zarobljene krvavim pričama brdovitog Balkana koje našu djecu tjeraju odavde, bilo gdje, gdje mogu da rastu, uče, žive, rade, raduju se…
