“Zakon o igrama na sreću nije održiv i stvoriće više problema”

Normativni ambijent koji se uspostavlja predlogom zakona o igrama na sreću nije ni održiv ni podsticajan za razvoj ove djelatnosti. Uvođenjem brojnih i nepotrebnih biznis barijera ozbiljno se narušava pravna sigurnost i poslovna predvidivost, što će rezultirati jačanjem sivog tržišta i padom državnih prihoda, kazao je “Vijestima” predstavnik grupe priređivača i predsjednik odbora direktora Vezuv – Volcana Oleg Sekulović.

Zakon o igrama na sreću sa izmjenom Zakona o koncesijama nalazi se u skupštinskoj proceduri, dok su poslanici ranije usvojili zakone kojim se priređivačima uvode obaveze da igračima obračunavaju i naplaćuju porez na dobitke u igrama na sreću kao i da igračima koji u jednoj ili više transakcije uplate više od 20 eura kopiraju dokumenta i šalju izvještaje MUP-u.

Zakon o igrama na sreću i izmjena Zakona o koncesijama ukidaju dosadašnju dodijelu prava priređivanja putem koncesija i prelazi se na model odobravanja u upravnom postupku, pri čemu se ukidaju i sada važeće koncesije. Sekulović kaže da je ova promjena veiki korak unazad.

“Predložena promjena modela priređivanja igara na sreću sa koncesionog na model odobrenja, odnosno sa dvostrano obavezujućeg akta zaštićenog i sistemskim Zakonom o koncesijama koji predviđa i transparentne procedure dodjele prava na priređivanje na jednostrani akt države koji, u skladu sa članom 86 Predloga zakona o igrama na sreću, može biti oduzet po 54 osnova, predstavlja značajan korak unazad, prvo u pogledu pravne sigurnosti a onda i snaženja poslovnog ambijenta jer isto predstavlja veliku biznis barijeru za investitore u ovu oblast. Takođe, propisano je članom 106 Predloga zakona da će dosadašnji ugovori o koncesijama, bez obzira na rok na koji su zaključeni, protivustavno biti ukinuti ranije (povratno dejstvo propisa), i to najkasnije u roku od 270 dana od dana stupanja na snagu Zakona. Ovo za posledicu može imati štetne finansijske efekte kako na postojeće koncesionare tako i na državni budžet ukoliko se zaštita stečenih prava i investicije koje su izvršene u skladu sa postojećim zakonom budu potraživala u sudskim postpucima. Pored toga, ovo je jako loš signal za sve postojeće i potencijalne investitore, kako domaće tako i strane, u bilo kojoj industriji jer pokazuje da ne postoji adekvatna predvidivost u poslovanju i poštovanje ugovora u kojima je jedan od potpisnika i država Crna Gora. Nejasno je kako predviđeni model može uticati na tržište jer ne postoji maksimalan broj odobrenja po tipu priređivanja pa s tim u vezi može se zaključiti da se ide u liberalizaciju u tom kontekstu što je kontradiktorno sa željom regulatora da igre na sreću budu strožije kontorlisane u svim aspektima”, kazao je Sekulović.

Novo povećanje naknada, uz ostale mjere, velika biznis barijera
Predlogom zakona predviđa novo povećanje iznosa naknada za priređivače, iako su one već povećane od početka prošle godine. Država je prošle godine od naknada priređivača prihodovala 34 miliona eura, a u prva tri mjeseca ove godine je nastavljen njihov rast.

Sekulović kaže da ovo novo povećanje naknada sa svim drugim mjerama onemogućava održivo poslovanje i da postoje opravdana sumnja da država neće imati nastavak rasta ovih prihode, jer će se dio preliti u sivo tržište koje niko ne kontroliše.

“Povećanje naknada za priređivanje igara na sreću do 50% predstavlja značajan fiskalni udar na održivost poslovanja priređivača, ugrožava investicionu stabilnost i dovodi u pitanje ekonomski opstanak određenih subjekata u ovoj djelatnosti. Posebno se mora istaći da predlog Zakona ne predviđa prelazni period već ove odredbe stupaju na snagu od momenta objavljivanja u Službenom listu što svakako govori o tržišnoj nepredvidivosti i nesigurnom poslovnom ambijentu nakon što su naknade već mijenjane početkom 2024. godine bez prelaznog perioda. Iako se u skladu sa gore navedenim može zaključiti da će isto dovesti da povećanja prihoda nije jasno kako je to podržano ovim predlogom Zakona. Isti uvodi niz biznis barijera kao što su: zabrana oglašavanja za registrovane prirđivače, identifikaciju svih korisnika pri uplatama od 50 eura i više, preko 190 kaznenih odredbi, preko 50 osnova za oduzimanje naknada, poreze na dobitke, praćenje i poznavanje klijenta pri iznosima od 20 eura i više, neprecizno definisanje udaljenosti od obrazovnih ustanova bez ograničenja samo na javne, itd. Sa druge strane ne postoji adekvatna zaštita tržišta i legalnih priređivača. Čak je i Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) zvanično saopštila da ne može sprovoditi ovaj zakon u dijelu zaštite tržišta od inostranih sajtova za priredjivanje igara na sreću a nejasno je i kako će se medijski prostor zaštiti od oglašavanja inostranih priređivača koje stvara percepciju prekomjernog oglašavanja legalnih priređivača. Anticipiramo da će se značajan dio potencijalne poreske osnovice preliti na neregulisano tržište usled postavljanja niza biznis barijera u istom trenutku što će se, siguran sam srednjoročno negativno odraziti na prihode budžeta po ovom osnovu”, smatra Sekulović.

Zakoni u suprotnosti sa evropskim direktivama

Priređivači ukazuju da je novi zakon u dijelu nametanja obaveze identifikacije igrača u suprotnosti sa nedavno usvojenim Zakonom o spriječavanju pranja novca koji granicu praćenja igrača spušta na 20 eura, dok je u direktivama EU ta granica 2.000 eura.

“Predlog zakona propisuje identifikaciju korisnika već pri uplatama od 50 i isplatama od 300 eura i isti je u suprotnosti sa upravo usvojenim izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca koji je postavio prag na 20 eura, dok su oba propisa u koliziji sa EU direktivom o sprečavanju pranja novca iz 2015 i izmjenama iz 2018.godine koja taj prag postavlja na 2.000 eura. Ovo potvrđuje odsustvo potrebne međuresorsne ali i međunarodne saradnje i komunikacije prilikom definisanja ovako značajnih tema. Kako sam već naveo ovo je velika biznis barijera čija je intencija nejasna. Ista će dovesti do hiperprodukcije nevažnih informacija dok se skreće fokus sa potencijalno značajnih transakcija koje mogu biti sumnjive. Priređivačima se nameće velika administracija, a nije jasno šta nadležni organ dobija ovakvim odredbama u kvalitativnom smislu. Napomenuo bih da nije bilo javne rasprave prije usvajanja izmjena i dopuna zakona o sprečavanju pranja novca tako da mi nisu dostupne analize koje su dovele do ovakvih zakonskih normi, posebno imajući u vidu da od donošenja izmjena iz decembra 2023. godine do donošenja ovih poslednjih, nadležni organi nisu organizovali odgovarajuće obuke niti licenciranje lica za vršenje poslova ovlašćenog lica za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma, pa se može steći utisak da ni prethodne izmjene nisu doživjele svoju punu primjenu, a već se pristupilo novim izmjenama koje u praksi neće dati očekivani efekat”, naveo je Sekulović.

Predloženi zakon o igrama na sreću predviđa osnivanje novog preduzeća državne lutrije koji bi jedini imao pravo priređivanja lutrijskih igara. Sekulović kao sporno vidi to što zakonom nije isključena mogućnost davanja na upravljanje tog preduzeća privatnom pravnom licu.

“Ovakvo rješenje otvara prostor za stvaranje novog aktera na tržištu, sa privilegovanim položajem, koji će imati institucionalnu podršku i monopolski status, naročito u segmentu oglašavanja, što je direktno predviđeno i u samom predlogu zakona. Takva asimetrija u regulisanju tržišta opravdano izaziva zabrinutost kod većine postojećih priređivača, jer se time narušava ravnopravnost tržišnih učesnika, favorizuje jedan subjekt i ugrožava princip fer tržišne utakmice, suprotno osnovnim postulatima slobodnog tržišta i ustavom zagarantovanih ekonomskih sloboda”, smatra Sekulović.

On navodi da zbog svih navedenih mana predloženi tekst nije održiv i nije primjenljiv u praksi, zbog čega smatra da ga treba povući i otvoriti inkluzivni dijalog sa svim zainteresovanim stranama kako bi dobili bolji predlog kojim bi bili zaštićeniji i igrači i priređivači a i koji bi omogućio državi da ima nastavak rasta prihoda od ove djelatnosti.

“Na osnovu svega prethodno navedenog, jasno je da normativni ambijent koji se uspostavlja Predlogom zakona o igrama na sreću nije ni održiv ni podsticajan za razvoj ove djelatnosti. Uvođenjem brojnih i nepotrebnih biznis barijera, kroz protivustavno ukidanje postojećih koncesija, značajno povećanje naknada, restriktivne uslove oglašavanja, disproporcionalno nizak prag za identifikaciju korisnika, uvođenje dodatnog oporezivanja dobitaka i stvaranje potencijalnog monopola u korist državne lutrije, ozbiljno se narušava pravna sigurnost i poslovna predvidivost u ovoj oblasti. Ovakav regulatorni okvir nužno će dovesti do problema u funkcionisanju tržišta igara na sreću, destimulisati investicije i smanjiti privrednu aktivnost, što će posljedično rezultirati padom ukupnih prihoda države od ove djelatnosti. Nije logično ni fiskalno racionalno očekivati veće budžetske prihode istovremenim postavljanjem administrativnih i fiskalnih prepreka sa svih strana.

Zbog toga vjerujem da Predlog zakona o igrama na sreću treba povući iz skupštinske procedure i otvoriti inkluzivan dijalog sa svim relevantnim zainteresovanim stranama istovremeno jer je teško izdvojiti par stavki. Grupa priređivača je već iznijela argumente i poslaničkim klubovima kako ne bi dobili još jedan zakon koji nije u potpunosti ili djelimično sprovodiv kao što je to slučaj sa porezom na dobitke definisanim Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica. Vjerujem da finalni zakonodavni okvir treba da bude rezultat strateškog promišljanja, kojim će država promovisati odgovorno priređivanje igara na sreću, uspostaviti jasne i fer standarde, omogućiti stabilno i nesmetano funkcionisanje industrije, te uvećati koncesione naknade na održiv način, bez uvođenja mjera koje bi mogle negativno uticati na ukupne prihode i stabilnost sektora”, naveo je Sekulović.

Vijesti