Ako ste bili Titov pionir, ova FOTO priča će vas rasplakati!
Sjećate li se prvog dana u školi, vi koji ste rođeni šezdesetih, pedesetih i ranije?
Ja još čuvam plavu “titovku” sa petokrakom i crvenu maramu koju sam, kasnije, u izviđačima vezivao oko vrata raznim čvorovima. I svakog 1. septembra, sjetim se da su negdje na dnu neke kašete, i pomislim kako ću ih dogodine naći i pokazati svojim klincima, koji više i nisu i jesu klinci.
Sjećam se da smo morali polagati zakletvu drugu Titu, i da je u njoj bilo nešto kao – čuvaćemo svoju domovinu Socijalističku federativnu rupubliku Jugoslaviju znanjem, ljepotom, dobrotom i svačim nečim. ZA DOMOVINU S TITOM – NAPRIJED!
I pitam se važi li to još uvijek, mislim, zakletva je zakletva?! Ali, obzirom da više nema ni Tita, a ni te domovine, jesmo li oslobođeni te zakletve?!
I mislim se, jebote, koliko je današnjim klincima lakše. Niti imaju zakletve, niti imaju titovke i crvene marame, niti moraju da se prže u bijelim košuljicama i plavim pantalonama, niti im starci kenjaju: Tito je sin naših naroda i narodnosti, Stari ovo, Stari ono…
Niti su im starci kenjali, kad je sve otišlo u p.m. i počelo krvavo da puca po šavovima, Tile je za ovo kriv. Nije mi bilo jasno kako je to Tile bio kriv, kad nije bio živ. I kako su to obrnuli ćurak kad je umro, kad su ga onako gotovili dok je bio živ.
Imao sam 10 kad je Stari otišao sa ovog svijeta i iz mog života.
Sjećam se, majka se prekrstila i zaplakala, a moj stari, major, prebečio je i otišao u kupatilo. Nije majka plakala zbog Tita, to sam kasnije ukapirao. A kasnije sam ukapirao i zašto su govorili da je Tito kriv, ali nikada nisam ukapirao zašto, poslije Tita, nije bilo moguće da imamo veliku domovinu i da živimo srećno, kao onda.
I zašto više nije bilo zakletve. I zašto danas klinci nemaju zakletvu. Recimo: ZA DOMOVINU S MILOM – NAPRIJED!
Ne znam. Mislim da sam glup. Jesam glup. Jer pametni nisu sada ovdje gdje sam ja. Zato što su pametni.
Umjesto priče, iskopao sam fotografija o tome kako je to nekad bilo, u slučaju da neki novi klinci požele da znaju kako su njihove babe i đedovi išli u prvi razred.
Ionako bi bilo teško objasniti njima da smo imali srećno djetinjstvo, a da nismo imali interent, ajfone i slične stvari. I uprkos činjenici da je Tito bio grozni diktator kojeg je, iz nekog nejasnog razloga, volio cio svijet.
R.Vračar
