Aktivizam i muzika su korisna kombinacija za promjenu političke klime

Vijest da će 24. avgusta u Nikšiću, nastupiti kultni metal/hardkor sastav iz Njujorka Pro Pain oduševila je mnogobrojne poštovaoce ovog benda.

Njujorški Pro Pain osnovao je pjevač, basista, ujedno i naš sagovornik Geri Meskil 1991, a za dvadeset pet godina karijere ovaj sastav je snimio 15 studijskih albuma (posljednji iz 2015. ‘Voice Of Rebellion’) i odsvirao na stotine koncerata širom svijeta. Zapaženi su i njihovi solistički nastupi, ali i oni na raznim metal i hardkor festivalima zahvaljujući kojima su postali planetarno popularni. Trenutnu postavu benda sačinjavaju Geri Meskil, Adam Filips, Maršal Stivens i Džonas Senders.

U muzici ste već 26 godina. Koliko se izmijenila hardkor i metal scena od vaših početaka? Kako je sve krenulo? Zašto Pro-Pain?

“Dvadeset šest godina je jako dugo, a tokom mog mandata profesionalnog muzičara vidio sam mnoge promjene na muzičkoj sceni, ali i sveukupno u muzičkoj industriji. Današnja ‘muzička industrija’ je maltene ‘blijeda sjenka’ nekadašnje (iz očiglednih razloga) a kao i sve naše kolege morali smo da se adaptiramo na novu sredinu. Na sreću, hardkor i metal scena su izdržali test vremena i ostale dosljedno jake tokom godina. Muzički festivali pomažu da se ujedine oba žanra, što i te kako pomaže bendovima da budu zastupljeni u širem kontekstu. Što se imena benda tiče, za nas Pro Pain znači ‘snaga kroz borbu’ i mi generalno pišemo pjesme o neprilikama običnog čovjeka. Istina, govorimo o jako negativnim temama ‘baziranim na istinitim događajima, ali ono što se takođe oslikava u našim stihovima je to da imamo mogućnost da mijenjamo stvari (kao ljudi) ukoliko se kolektivno probudimo iz dremke i ujedinimo za više dobro. Aktivizam i muzika su korisna kombinacija za određene umjetnike, što datira još od ’60 godina prošlog vijeka kada je rok muzika igrala bitnu ulogu u kreiranju političke klime”.

Omot vašeg drugog albuma “The Truth Hurts” cenzurisan je zbog fotografije žene nakon autopsije. Sta je trebalo da bude poruka ovog omota koji na kraju nije štampan?

Koncept iza ‘The Truth Hurts’ je da se napravi mračniji album koji bi oslikao ‘surovu realnost’ (vizuelno, muzički, ali i kroz stihove). Najveći dio zabranjenog artworka je došao iz arhive njujorške policije.

“Ako ne šta drugo ovaj omot služi kao primjer kolektivne neosjetljivosti, jer po današnjim standardima to više nije toliko šokantno. Sa svakom dnevnom dozom nametnutog ludila gubimo po malo saosjećanja. Sada tugujemo na potpuno drugačiji način”.

Iza vas je 15 albuma, inspiracije vam ne fali. Posljednji je objavljen prije dvije godine, da li radite na nečem novom i kada bi publika mogla očekivati novi materijal?

“Planirao sam da počnem rad na novim pjesmama početkom ove godine, ali onda sam odlučio da je najbolje da prođe malo duže vremena između albuma. Izbacujemo albume skoro svake godine, još od 1992. i sada konačno možemo sebi da priuštimo luksuz da radimo sopstvenim tempom. Sve u svemu, predviđam da ćemo objaviti novi materijal tokom 2018. godine”.

Niste uradili previše spotova, iako danas većina singlova upravo dolazi najbrži način do publike na ovaj način?

“To je jako dobro pitanje na koje, bojim se, nemam baš razuman odgovor. Mislim da se sve svodi na inspiraciju. Iako sam konstantno inspirisan da pišem nove pjesme i stvaram novu muziku (i sa Pro Painom i sa Darkhausom), nikada nijesam bio previše inspirisan da radim na obradama ili da učestvujem u pravljenju spotova. Znam da je to dobro za promociju, ali ja nijesam baš dobar prodavac”.

Zanimljivo je da ste u našoj zemlji svirali tokom bombardovanja, u Beogradu 1999. godine. Da li ste znali za stanje u zemlji i kakvi su utisci sa ovog koncerta?

“Osim površnih ‘ćaskanja’ nijesmo puno znali o svemu tome prije nego što smo došli. Fanovi u Beogradu su sjajni i uvijek od njih imamo više nego entuzijastičan feedback. Nadamo se da ćemo se tamo vratiti ubrzo”.

Hardkor je čista i iskrena muzika, koja utiče na stavove i živote fanova i u kojoj nema mnogo glume i šminkanja. Kakvi su tvoji stavovi kada su u pitanju moderni svijet, politika, religije…?

“Za mene je hardkor umjetnička refleksija života. Privukla me muzika jer je u jednom trenutku mog života ispunjavala veliku prazninu. Tada sam osjećao da treba da se nekako izrazim i zauzmem za nešto. Što se tiče mojih ličnih stavova na moderni svijet, politiku i religiju mislim da su tehnologija i napredna sredstva komunikacije učinili svijet manjim i usamljenijim. Izgleda da smo trampili empatiju i verbalnu/pisanu komunikaciju za narcisoidnost i pop kulturu. Politički se smatram nezavisnim i naginjem ka centrizmu. Socijalno sam liberalan, a opet fiskalno konzervativan. U tradicionalnom smislu nijesam veoma religiozan, ali posjedujem jak sistem vjerovanja koji inkorporiram u svakodnevicu i donošenje odluka”.

Pjesma “Smokin’ gun”, ali i album Pro Pain, na kom se nalazi, iz 1997, imao je posebnu pažnju hard kor publike u CG. Možete li reći nešto više o ovom albumu?

“Zanimljivo je kako su neki naši albumi popularniji u različitim djelovima svijeta. Taj album je i dalje jedan od naših najuspješnijih, i po mom mišljenju snimila ga je najjača postavka ovog benda. Imali smo jako dobro zaleđe od naše produkcijske kuće u to vrijeme, pa to možda objašnjava veliku popularnost ovog čvrstog Pro-Pain materijala. Mislim da je album “Act Of God” dostojni nasljednik ovog materijala, iako je rađen sa drugom postavom”.

Kakva će biti set lista za svirku u Nikšiću, kakav koncert obećavate našoj publici, znajući da su šutke propratna pojava tokom cijelih vaših nastupa? Poruka za publiku?

“Još nijesmo sigurni šta ćemo sve svirati u Nikšiću. Pretpostavljam da ćemo se time uskoro pozabaviti. Fanovi mogu očekivati od svega po malo ili pristojan osvrt na svaki naš album. ProPain je poznat po moćnim nastupima, tako da je to nešto što fanovi u Crnoj Gori mogu i te kako da očekuju. Vidimo se 24. avgusta”.

Gomila nesklada je sjajan bend

Da li ste čuli možda za neke bendove sa Balkana ili ovog dijela Evrope koji su vam privukli pažnju?

“Da, ima nekoliko sjajnih bendova u ovom dijelu svijeta kao što su naprimjer Deafness By Noise (Hrvatska), Bad Blood (Hrvatska), Gomila Nesklada (Crna Gora), Psycho choke (Grčka), Tardive Dyskinesia (Grčka), i mnogi drugi”.

(Vikend Novine)