ANDRIJA MILOŠEVIĆ O POČECIMA KARIJERE: “Stan sam plaćao 200 eura, a plata mi je bila 210”
Glumac Andrija Milošević danas je veoma uspješan u svom poslu i važi za jednog od najboljih komičara na našim prostorima, međutim, put do njegovog uspjeha nije bio nimalo lak.
On je već u ranoj mladosti počeo da prati svoje snove, te je sa 16 godina upisao glumačku akademiju u Crnoj Gori.
– Sad mi kažu ti si oduvijek bio takav, ali ja se iskreno ne sjećam. Znam samo da pred prijemni na Akademiji nisam znao ništa o glumi, spremio sam na brzinu Njegoša i još dvije pjesme i to je bilo to. Ali sam znao da želim tome da se posvetim i to me je vodilo – ispričao je Milošević gostujući u emisiji “Preživjeli”.
“Nisam dao da kompleksi preovladaju”
– Nikada nisam poletio, nikada nisam gledao nekog sa nepoštovanjem ili prišao nekome bez poštovanja. To je moje vaspitanje koje nosim iz kuće. Dešavale su mi se loše stvari ali nikada nisam osjetio ogorčenje zbog toga, naravno pogađale su me, ali nisam dao da moji kompleksi preovladaju. Ne treba da nam u životu ljudi skučenog uma budu prepreka, već treba da idete dalje stalno, onako kako vi osjećate i zamišljate.
Po završetku akademije, Andrija se preselio u Beograd kako bi započeo da gradi karijeru, a put do uspjeha nije bio uopšte lak, ali su mu ipak ti dani ostali u najljepšem sjećanju.
– Svetozar Cvetković me je pozvao u Atelje 212 da dođem i to je za mene bio nevjerovatan trenutak. Sjećam se da sam dobio ospice po licu od uzbuđenja, nisam mogao da vjerujem da ja pripadam tu, kada sam ugledao scenu zbog onih lampica na podu djelovalo mi je kao da sam u nekom svemirskom brodu. Ti počeci u Beogradu ma koliko su mi bili teški i bez para, ipak su bili srećni – otkrio je on i dodao da su mu kolege tada najviše izlazile u susret:
– Pomagale su mi kolege i prijatelji. Jezda mi je spremao doručak, Goran Jevtić mi je nalazio neke poslove, ali tada kada mi je uslovno rečeno finansijski bilo najteže ja sam ipak bio srećan. Živio sam u vozu godinu dana, jer sam svaki dan putovao Beograd-Crna Gora, da odgiram predstave. Zato sam i došao na ideju da sam produciram predstavu, to je sve proizišlo iz muke. Za prvu predstavu “Samo za tvoje uši” pozajmio sam pare, jer sam tada plaćao stan 200 eura, a plata mi je bila 210 eura.
Nakon toga Andrija je uložio ogroman trud i sredstva za režiranje predstave “Pjevaj brate” sa kojom je punio sale širom Balkana i uspio da postane jedan od najpoznatijih komičara u regionu.
– Smatram da se dobra djela uvijek vraćaju, šta god da prolaziš u životu uvijek ti se ono sto činiš vrati. Nebitno je odakle si i gdje bivaš, bitno je da slijediš svoje snove u svom kosmosu. Treba da poštuješ i znaš sebe, da se ne izvinjavaš nekome što si tu. Ja sa Beogradom imam neku vrstu međusobnog poštovanja, želim ovom gradu nešto da vratim i zato sam i otvorio pozorište ovdje. Ako ono opstane, to će biti moj kontra dar ovom gradu – rekao je glumac.
