BARANI PORUČILI: Ne damo čemprese, želimo vrtić!

Potpisnici Građanske Inicijative za ponovno otvaranje javne rasprave povodom izgradnje vrtića u dvorištu Gimnazije „Niko Rolović“ u Baru obratili su se danas javnosti i poručili da žele i vrtić, ali i čemprese.

Saopštenje potpisnika Građanske Inicijative prenosimo integralno.

S obzirom na pojedine navode u medijima da se drveće brani nauštrb djece želimo da istaknemo da je motivacija naše inicijative upravo briga za dobrobit djece. Naglašavamo da djetetom smatramo svako ljudsko biće mlađe od 18 godina kao što je i predviđeno Porodičnim zakonom Crne Gore i Konvencijom o pravima djeteta usvojenom od strane Ujedinjenih Nacija te ne smijemo da zaboravimo na naše osnovce i srednjoškolce.

Među više od 3.000 potpisnika građanske inicijative je i veliki broj roditelja djece predškolskog uzrasta koji su u najvećoj mjeri upoznati sa problemima nedostatka mjesta u barskim vrtićima. Ipak, ti roditelji su svjesni i da se obrazovanje i vaspitavanje njihove djece ne završava kada napune šest godina već se nastavlja tokom osnovne i srednje školi. Više od 1.000 djece koja pohađaju Osnovnu školu „Blažo Jokov Orlandić“ su ostala bez dvorišta koje je betonirano i pretvoreno u parking, a sada slična sudbina treba da zadesi i više od 1.200 učenika Gimnazije „Niko Rolović“ i Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole.

Izgradnjom vrtića na predviđenoj lokaciji dovodi se do stvaranja kompleksa od pet glavnih obrazovnih ustanova od kojih nijedna neće imati odgovarajuće dvorište. Ne želimo da dopustimo da naša djeca prođu kroz 16 godina obrazovanja u ustanovama sa nedovoljno velikim ili u potpunosti bez dvorišta.

Zašto je dvorište bitno? Dvorište je prostor u kome djeca najefektivnije kroz igru i druženje stiču istraživački duh, unapređuju socijalne vještine, razvijaju osnovne i fine motorne funkcije te upijaju veliku količinu bazičnog znanja o svijetu. Takođe, danas se djeca sve manje i manje igraju na otvorenom zbog pretjerane upotrebe televizora i kompjutera, povećanja opterećenosti školskim zadacima i vanškolskim aktivnostima, te sve veće zabrinutosti roditelja za bezbijednost usled rasta kriminala kao i čestih pucnjava i detonacija bombi. Dvorište nije ništa manje bitno ni za razvoj i dobrobit naših srednjoškolaca, jer daje zdrav prostor za druženje i provođenje školskih odmora i slobodnog vremena, čijim lišivanjem bi bili osuđeni na kafiće, kladionice i druga neprikladna mjesta.

Prema projektu predškolske ustanove planirano je da dvorište ima manje od 2.000 m2, što nije u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima za osnivanje ustanova u oblasti obrazovanja i vaspitanja, prema kome bi ova predškolska ustanova namijenjena broju od 400 djece morala da ima minimum 3.200 m2 dvorišta.

Naša je sramota kao građana Bara i roditelja što nismo spriječili da više od 1.000 đaka Osnovne Škole “Blažo Jokov Orlandić” ostane bez dvorišta i nećemo da dozvolimo da se to desi i našim predškolcima i našim srednjoškolcima.

Pored ovoga, veoma smo zabrinuti zbog bezbjedonosnog rizika koji ovakav projekat izaziva. Bar se nalazi na izuzetno trusnom području čega smo često svjedoci. Poučeni iskustvom iz 1979. godine i razarajućim zemljotresom koji je tada devastirao naš grad ne bismo smjeli ovo shvatiti olako. Čak je i u samom DUP-u preporuka da se izbjegava gusta gradnja, a ovdje se otpočinje najgušća moguća gradnja konglomerata predškolske ustanove, osnovne škole, srednje škole i muzičke škole. Neracionalno i neodgovorno je grupisati više od 1.500 djece na maloj površini koja je blokirana gustim saobraćejem. Veliko je pitanje kako bi se organizovala evakuacija u situaciji sveopšteg haosa kada imamo u vidu da je pristup ovim ustanovama otežan i u normalnim okolnostima.

Što se same sječe čempresa tiče, smatramo da su nadležni olako donijeli odluku koja nije u skladu sa Ustavom Crne Gore koji nas obavezuje na ekološko djelanje, mjerama propisanim DUP-om Bara, a ponajmanje sa zdravim razumom. Izjave da će se nakon sječe više od 80 čempresa posaditi nove sadnice podsjećaju na brojna obećanja – Ne brinite sagradićemo stariji i ljepši. Sem toga veoma je važno o kakvim se sadnicama radi, jer nije jednaka vrijednost drveta i ukrasnog cvijeća za kvalitet naših života.

Izgradnja predškolske ustanove na adekvatnoj lokaciji je u potpunosti obaveza nadležnih organa, te su oni odgovorni za svako odlaganje. Plašimo se da se nedavnim izjavama i navodima u medijima samo želi izazvati strah i nepotreban razdor među građanima kada svi želimo isto – samo najbolje za našu djecu.

Moramo djeci ličnim primjerom i zalaganjem, a ne samo riječima pokazati da se priroda mora čuvati i braniti kao i da se dobrobit jedne djece ne može graditi na uštrb druge djece.