BUDVANSKA GRUPA PROFITIRALA OD SPORAZUMA SA DRŽAVOM: Zarada duplo veća od oduzete imovine

Kriminalno djelovanje takozvane budvanske grupe jasno ukazuju da je kriminal u Crnoj Gori najisplativiji „zanat”. Naime, sagovornici „Dana” su ukazali na brojne propuste u djelovanju SDT-a kada su u pitanju djela iz oblasti visoke korupcije kojima je državna kasa olakšana za više destina miliona eura. Preblage kazne, nesrazmjerno mali iznosi naplaćeni po osnovu nastale štete i loše vođenje finansijskih istraga postali su maltene praksa u postupanju Specijalnog državnog tužilaštva u tim slučajevima. Šteta nastala u ovim slučajevima je po zvaničnim podacima duplo veća nego što je vrijednost oduzete imovine.
Tokom prošle godine, ukupno oduzeta imovinska korist po sporazumima o priznanju krivice iznosila je 23.482.545 eura. Ukupno izrečene novčane kazne iznose 131.600 eura, a ukupan novčani iznos određen za uplatu u humanitarne svrhe 32.500 eura. Međutim, mnogo veći novčani iznosi ukradeni su iz državnog budžeta. Samo šteta koju je budvanska kriminalna grupa na čelu sa Svetozarom Marovićem nanijela opštinskom budžetu u osam kriminalnih afera procijenjena je na oko 50 miliona eura.
Po mišljenju advokata Veselina Radulovića, ovi podaci nameću osnovan zaključak da se kriminal i korupcija u Crnoj Gori isplate jer tužilaštvo nije obezbijedilo da se šteta pričinjena koruptivnim krivičnim djelima nadoknadi ni u približnom iznosu.
– Osim toga, tužilaštvo je sa okrivljenima za visoku korupciju dogovaralo kazne koji više predstavljaju izrugivanje zakonu i pravdi i podstrek za vršenje krivičnih djela nego što se njima postizala svrha kažnjavanja. Takođe, sud je takve sporazume usvajao bez ikakvih obrazloženja u pogledu dogovorene kazne. Zato ne čudi ni to što postoji mogućnost da Marovići izbjegnu izdržavanje i takvih kazni jer dosadašnje postupanje pravosuđa ukazuje na sumnje da je i to dio nekog sporazuma s njima – kazao je Radulović za „Dan”.
On smatra da tužilaštvo u ovom sastavu ne može postići bolje rezultate.
– Većina tužilaca u Specijalnom tužilaštvu ima godine i decenije radnog iskustva u tužilaštvu, ali za to vrijeme niko od njih nema ni jednu jedinu uspješnu optužnicu za korupciju na visokom nivou ili za organizovani kriminal.
Stoga je neozbiljno očekivati da ti tužioci sada nauče da rade posao za koji su plaćeni ili da sada naprasno dobiju volju da suzbijaju najteže oblike kriminala – kazao je Radulović.
Tamara Milaš iz nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje takođe smatra da navedeni podaci jasno ukazuju na nesrazmjernost izrečene kazne u odnosu na težinu počinjenog krivičnog djela, ali i nesrazmjernost kod naplate štete u odnosu na utvrđenu pričinjenu štetu po državu i sve njene građane. Ona je napomenula da je veliki propust tužilaštva i to što ne utvrđuju koliku dobit su okrivljeni nezakonitim postupanjem pribavili nekome drugome.
– Okrivljeni je dužan da vrati imovinsku korist koju je pribavio sebi, dok to nije slučaj kada je izvršenjem krivičnog djela pribavljena korist drugom licu. Ovakvi primjeri izazivaju negativnu praksu i dugoročno su veoma štetni za vladavinu prava u Crnoj Gori jer u konkretnom slučaju ipak postoji određena korist pribavljena kriminalnim radnjama koja ne podliježe oduzimanju, a koja dodatno kriminalizuje učinioce tih krivičnih djela. To ukazuje da nije adekvatno sagledana ukupna šteta po državu i njene građane –istakla je Milaš.
Kako je dodala, kako bi država naplatila novac po osnovu nastale štete, neophodno je prošireno oduzimanje imovine, otkrivanje i dokazivanje novih krivičnih djela, izricanje pravosnažnih presuda, dodatno otkrivanje djelova mreže organizovane kriminalne grupe sa jasno dokazanim pozicijama, ulogama i posledicama.
(Dan)