ČETIRI MALA BRATA U KUĆI OD BLATA: Žive u jednoj sobi BEZ STRUJE, nemaju ni kupatilo! Kupaju se u koritu, dječaci UČE UZ SVIJEĆU

Vrhunac siromaštva: Sedmočlana porodica živi u kući od blata, bez kupatila, struja im je isključena zbog dugova, a četvorica đaka pješače kilometrima do škole i nazad
Najstarija je baka Mitra (87), koja već tri godine ne čuje i ne vidi. Njen sin Ljubiša Božinović i snaja Velinka imaju četvoricu sinova: Slađana (11), Ivana (9), Aleksandra (8) i Jasmina (7). Njih sedmoro živi od oko 20.000 dinara socijalne pomoći. Nedavno im je isključena struja zbog duga od 65.000 dinara.
Žive u kući od blata, u jednoj sobi, bez kupatila. U sobi plafon od plastike samo što nije pao, razglavljene krevete samo čudo drži da se ne raspadnu, pod je od utabane zemlje, a prekrivaju ga poderane krpe. Dvije pohabane fotelje poduprte daskama, sto, tri kreveta i regal iz prošlog vijeka su sve što ovi ljudi imaju.

– Eto, mučimo se… A djeca su vrlo dobri đaci. Domaći se piše pod svijećom, rano sad padne mrak. Ja idem u nadnicu, kapne poneki dinar. Ne biram posao, da l‘ su drva, da l‘ je rad u polju, srećan sam kad me neko pozove – kaže Ljubiša.
Objašnjava da je usvojen, baka Mitra ga je uzela kad je imao samo dva dana. Zbog toga je, kako kaže, još više poštuje i pazi.
Najstariji dječak Slađan ide u školu u Brzoj Palanci i smješten je u internatu. Tamo mu je obezbijeđen smještaj i hrana.
– Tuga mi natapa srce jer ga šaljemo bez dinara u džepu. Druga djeca kupe sok, pojedu čokoladu, a on može samo da gleda. Jedva sakupimo para da ih nekako obučemo – kaže majka Velinka.
Otac Ljubiša dodaje da djeca nikad nisu gladna. Sade luk, pasulj, krompir…
– Bojao sam se godinama da nam socijalna služba ne oduzme djecu zbog naše nemaštine. Da ih ne razdvoje, smjeste u hraniteljsku porodicu… Borio sam se i rukama i nogama da oni uvijek imaju šta da pojedu – kaže Ljubiša i dodaje:
– Mnogo nam je teško što nam je isključena struja. Molio sam u opštini da nam pomognu, ali zasad ništa. Spas bi nam bio kad bismo imali, recimo, stado ovaca, pa malo prodamo jagnjad, malo mlijeko i sir. Imamo pašnjake, mislim da bi nas to spaslo.

– Prije mjesec dana su nam uginule četiri svinje, vjerovatno neka bolest, a zbog djece smo ih očuvali. Ali neka, važno da smo na okupu, da su djeca zdrava – kaže Ljubiša pognute glave.
Skromni i stidljivi
DJECA SANJAJU KOMPJUTERTrojica mlađe braće pješače do škole dva kilometra, i još dva do kuće. Zimi, kažu, tata uvijek ide s njima jer prilaze šakali i vukovi. Zbog smetova, ponekad u jednom pravcu putuju po dva i po sata. Dječaci stidljivo gledaju u pod. Na pitanje šta bi voljeli da imaju jedino, i to šapatom, odgovara Slađan:
– Da imamo kompjuter…
Ako ima dobrih ljudi, možda će se Slađanu i ostvariti želja.
Preživljavanje
ODJEĆA I HRANA OD DOBROTVORABožinovići su do sada u nekoliko navrata od opštine dobijala po 5.000 dinara pomoći. Crveni krst im donosi odjeću i pakete namirnica i sredstva za higijenu. Dobrotvorna fondacija Srpske pravoslavne crkve „Čovjekoljublje“ im je kupila traktor.
– Oni su htjeli i da nam sazidaju montažnu kuću, ali zbog neriješenih imovinskih odnosa to nije bilo moguće. Čuli smo i da majka Mitra ima pravo na nekakvu tuđu njegu, ali moramo da odemo u Bor, a nemamo za put – jada se Ljubiša.
Kurir.rs/Suzana Božinović Foto: Kurir