Čiča Gvozden napunio 101. godinu, bio pilot u Drugom svjetskom ratu, ima i recept za dug život
Ako u Mirijevu pitate za Gvozdena Stankovića zbunjeno će vas pogledati, ali kad kažete da tražite deda Šaneta svi odmah znaju o kome se radi.
Kažu da je legenda ovog kraja kome su i komšije proslavile 100. rođendan.
“Rođen sam 1. oktobra 1921. godine, selo Dvorica, opština Jovac, srez Belički, Jagodina, Moravska banovina”, predstavlja se Gvozden.
Možda mu je, kaže, ime Gvozden predodredilo dug život. Rođen je u siromašnoj porodici, a otac mu je bio ložač na željeznici gdje je i nastradao.
“Ja sam prvi put vidio voz kad sam bio u drugom razredu osnovne škole. To je bila 1929. godina. Pošao sam 1928. u prvi razred. Pitao sam oca ko vozi tu mašinu, on mi je malo objasnio, a ja sam rekao kako ću ja biti mašinovođa”, prisjetio se Gvozden u razgovoru za RTS.
Da ispuni svoj san upisuje četvorogodišnji zanat za mašinovođu.
“Dvije i po godine sam bio šegrt. Nisam valjao ništa, kockao sam se, pio sam, kupleraji, sve je to bilo tako, ali sa posla nisam izostajao ni minuta. Bilo nas je deset šegrta, a ja sam bio primjer na poslu. I kada je bilo već dvije i po godine od šegrtovanja došao je kod nas ujak. Imao sam ujaka koj je bio aviomehaničar u Zemunu. Došao da obiđe moju majku i sestru, a ja baš tada tri dana nisam dolazio kući. Karte-pos'o, piće-pos'o”, priča djeda Gvozden kome je nadimak Šane ostao još od kockaraskih mladalačkih dana.
Ujak odlučuje da ga odvoji od lošeg društva pa tako Šane stiže u Zemun i postaje šegrt u fabrici aviona. I danas se, kaže, živo sjeća razgovora sa direktorom fabrike.
– Šta ti voliš da postaneš – pitao me načelnik. – Ja odgovorim da bih voleo da postanem mašinovođa. A on me pita: “A što ti ne bi postao pilot? Pa da onda mašine gledaš odozgo?” Ja kažem: “Eee, pa ja sam siroto dete da budem pilot”, sjeća se Šane.
Ipak, sirotog dječaka iz okoline Ćuprije, uoči Drugog svjetskog rata, šalju na vojni aerodrom Rajlovac, nedaleko od Sarajeva, gdje se uči aero-vještinama. Šane je diplomirao na vazduhoplovnoj akademiji.
“Ja sam jedini pitomac koji je izašao sa akademije sa činom poručnika. Svi ostali su potporučnici. Zato što sam skratio akademiju godinu dana, ja sam za tri godine završio akademiju, a traje četiri, sa odličnim uspjehom 10.00”, priča Gvozden koji je dozvolu za pilota dobio tek desetak dana prije nego što će početi Drugi svjetski rat.
“Kad je počelo da se priča o ratu ja sam tek počeo da letim”, kaže ovaj vojni pilot i otkriva da je 6. april 1941. dočekao u avionu.
“Na pisti. Evo kako je bilo. Bilo je šest lovaca i dva laka bombardera IK3. Svi smo bili pod komandom na pisti i spremni za let. I kada sam zarobljen imao sam 42 sata i 29 minuta letačkog staža”, objašnjava nekada mladi pilot i dodaje da su ga zarobili Italijani, ali da se iz logora brzo spasao.
Ubrzo odlazi u ilegalu, a potom se, dok još rat traje, vraća prvoj ljubavi – željeznici. Kaže da je vozio sve vozove koji su prolazili kroz Jugoslaviju osim plavog voza jer je uvijek bio za kralja. Šane danas može da se pohvali i da je upravljao čuvenim Orijent ekspresom.
“Vi dok ste kandidat za mašinovođu, dok ste ložač, vi već naučite sve kako ide, gde ide, šta ide, šta se kada radi”, objašnjava Šane i dodaje da se vožnja čuvenog Orijenta nije mnogo razlikovala od drugih vozova.
“Najinteresantniji je bio ovaj OS, Orijent simplon i PA-AP, Pariz- Atina, Atina-Pariz. To su bili brzi vozovi. Ja pođem iz Beograda i stanem u Ćupriju šest minuta i nigdje više”, sjeća se brzine kojom je vozio danas čuvene vozove.
Srećno i uzbudljivo je proživio svoj vijek djeda Šane. Kaže najbolje mu je bilo za vrijeme vlade Milana Stojadinovića.
Budući da je napunio 101 godinu, pozvan je da da svoj recept za dug život.
“Ne pušiti, ne piti, voditi računa o zdravlju”, poručuje Šane.
Zdravlje i bistar um služe ga i u penziji koju prima već 45 godina. U Beogradu se pritajio da prezimi, a kaže da jedva čeka 1. maj jer tada odlazi u vikendicu u Banatski Brestovac.
Kući se vraća 2. oktobra kad će proslaviti 102. rođendan.
(RTS)
