Čije su naše ulice?
Sve dok postoji bilo koji značajan Crnogorac, a da nema ulicu, odnosno, da nema neko spomen obilježje, možemo reći da se nijesmo odužili crnogorskim velikanima, smatra Cvetko Vukčević iz Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova.
Do 2003. ni naši najveći nijesu imali adekvatnu ili ulicu uopšte. danas je situacija ipak bolja.
“Pomalo je cudno da je Sveti Petar Cetinjski imao jednu malu uličicu, a da je Ivan Crnojevic nije imao uopšte”, kaže Vukčević.
“Dešava se da neko veliko ime bude naziv ulice koja nije adekvatna tako velikom imenu, da je ulica veoma skromna, a da naziv te ulice nosi veliko ime crnogorske ili regionalne istorije”, kaže profesorica na Fakultetu političkih nauka Sonja Tomović Šundić.
Svako vrijeme nosi svoje heroje, a i naša je istorija puna apsurda.
“Glavna ulica u ondašnjoj Podgorici, u Mirkovoj varoši, bila je ulica Knjaza Nikole…sve do Podgorcke skupstine 1918. godine nakon čega je sve što je kraljevsko i iz dinastije Petrović, izgubilo ime”, kazao je publicista Danilo Burzan.
Početkom prošlog vijeka ulice su gubili Petrovići, a devedesete su imale svoje junake.
“Jednostavno dali su Caru Lazaru, Milosu Obiliću i mnogim drugim od vijenca kosovskih junaka pa redom. Zapostavljajuci uveliko ono sto je crnogorska tradicija i istorija”, kazao je Burzan.
Neko će reći da je mijenjanje naziva ulica u Crnoj Gori bježanje od istorije i identiteta. Pitanje je Čije i koje istorije, čijeg i kojeg identiteta.
“Mi imamo svoj identitet i kontinuitet u vremenu i to treba da reflektuju ovi nazivi.”
Da bi neko značajan dobio ulicu,treba da prođe 20 godina od njegove smrti, od događaja 50. Na imenovanje čeka jos 70 ljudi iz kulture i umjetnosti, mogli bi dobiti više prostora, jer jedan prostor u duhovnom smislu, zavisi upravo od njih.
Rtcg
