“Crna Gora je školski primjer zemlje socijalne nepravde”

U prvom članu Ustava piše da je Crna Gora gradjanska, demokratska, ekološka i drżava socijalne pravde.
Crna Gora je danas školski primjer zemlje socijalne nepravde , koja je postala osnov politickog , ekonomskog sistema i osnovna ideoloska matrica odnosa u društvu, naodi se u saopštenju Banke hrane.
Crna Gora je zemlja u kojoj su vlast i privilegije i bogastvo koje vlast donosi onima koji vladaju, vrhunska društvena vrijednost i temelj novog sistema.
Nova klasa bogataša uglavnom.je nastala privatizacijom države , unistenjem privrede. Razaranje pravnog sistema dovelo je do stvaranja kulture nekažnjivosti za pripadnike nove klase bogataša i vlastodržaca.
Stvorena je država u kojoj jedna pravila vaze za usku grupu vladajućih i druga pravila za sve ostale.
Kad ljudi nijesu jednaki pred zakonom, kada ne mogu da koriste svoja ustavom garantovana ljudska prava, ako nijesu pripadnici vladajuce elite , onda je to država socijalne nepravde.
Posao, socijalna pomoć, obrazovanje, liječenje, krediti, javne nabavke, plaćanje poreza, sudska zaštita, napredovanje u karijeri, rješavanje stambenog pitanja zavise najčešće od političke podobnosti .Pripadnost političkoj eliti odredjuje kvalitet života .
Vladajuća grupacija ,daje sebi pravo da dijeli 13 plate , nepovratne stambene kredite, jednokratne pomoci, bonuse, jeftine kredite…, sve na teret budzeta, dok se , na drugoj strani ukidaju nadoknade za majke, MOP drzi godinama na ponizavajucem nivou od 63 do 126€.
Više od polovine zaposlenih (50,26 odsto) u Crnoj Gori prima mjesečne zarade u visini oko 250 Eur.
Ako je prema podacima MONSTAT-a, procijenjeni broj zaposlenih u Crnoj Gori oko 177.000, onda oko 88.000 zaposlenih prima zaradu oko 250 eura. S obzirom da je zvaničan broj nezaposlenih kod nas oko oko 50.000 onda se dolazi do zaključka da blizu 138.000 građana Crne Gore živi praktično na granici siromaštva, ne računajući u ovu cifru značajan broj penzionera. Minimalna zarada u Crnoj Gori za ovu godinu iznosi 193 eura, dok je prosječna penzija u Crnoj Gori oko 278 eura. Oko 4500 penzionera prima penziju ispod 100 eur i oni se mogu tretirati kao ekstremno siromasni. Ako tome dodate da 200.000 porodica duguje prosjecno po 600 eur za struju i da plate znacajno kasne za preko 40.000 radnika , i da 100.000 radno sposobnih stanovnika od 18 do 65 godina niti radi , niti je na Birou rada, dolazimo do procjene da je skoro polovina stanovnistva ili u zoni siromastva ili vrlo blizu linije apsolutnog siromastva.
Svaki nepredvidjeni trošak, neko slavlje ili bolest, školovanje djece, dug za struju, poravka u stanu i ove porodice gura ispod linije siromastva.
Stanje je je sve gore i glavni razlog za povecanje siromaštva je nezaposlenost i niske zarade.
Sve je manje posla, a i tiposlovi što se nude ne zahtjevaju nikakvu stručnost ili obrazovanje i jako su malo placeni, jer je tražnja za poslovima velika , a ponuda mala.
Sindikati se može reći da ne postoje , jer rezultati njihivog rada se ne vide
( radnici su nezaštićeni ) a Vlada i državne institucije štite poslodavce koji uglavnom ekspoatišu radnike.
Siromaštvo razara porodice i mi smo iz Banke hrane suočeni sa porodicama samohranih majki, gdje su muževi gubitkom posla ulazili u probleme sa alkoholom , agresivno ponašanje prema ženama i djeci je uslijedilo i raspad porodice je bio neminovan .
Samohraje majke sa vise djece bez zaposlenja i rijesenog stambenog pitanja su jedna od najugroženijih kategorija stanovnistva i one bez efikasnije i pravedne podrske države ne mogu izaci iz siromastva.
Naravno pomoć je potrebna i višečlanim porodicama, porodicama raseljenih lica , poridicama koje imaju članove koje su osobe sa invaluditetom, Romskim porodicama.
Siromaštvo onemogucava jednake šanse za obrazovanje djece i dolazi do popustanja u školi, nekada i do devijantnih ponasanja kakva su kriminal ,droga, prostitucija.
Siromaštvo razara društveno tkivo i predstavlja , pored endemske korupcije, najveci problem u Crnoj Gori.
Vlada nastavlja da služi interesima bogatih trudeči se da stvori razne privilegije za njih a ne čini ništa da pomogne siromašnima da izadju iz problema u kojima su .
Mala drzava kao Crna Gora sa ovakvim potencijalima ne bi smjela da ima siromašnih gradjana. Ali izgleda da nekome to stanje odgovara jer se ništa nije uradilo za ove napaćene ljude godinama
Siromašto i nepodnošljiv osjecaj nepravde i diskriminacije .
Dugogodišnje stanje u kojem smo dovelo je do sve većeg jaza izmedju male grupe superbogatih i ogromne većine očajnih gradjana bez ikakve životne perspektive.
Samo snazan ekonomsko i socijalno održiv razvoj i puna zaposlenost, sa zakonima koji važe jednako za sve i efikasnom proaktivnom socijalnom politikom i podrškom za izlazak gradjana iz zone siromaštva , moze vremenom dovesti do održive socijalne ravnoteze i neophodne pravde, zaključili su iz Banke hrane.