CRNOGORKE NA NIŠANU MUŽEVA: Ubistva, slučajevi maltretiranja, SRAMOTA govoriti o NASILJU…

CGO, kako dodaju, osuđuje svaki vid nasilja nad ženama, od porodičnog do nasilja koje čini država svojom neefikasnom reakcijom, nipodaštavanjem patnji žrtava nasilja, ali i nevoljnošću da stvori uslove za ostvarivanje pune ravnopravnosti žena u društvu.

“Nasilje nad ženama je najbrutalniji oblik kršenja ljudskih prava žena, njihovog dostojanstva, integrtiteta ličnosti u fizičkom i emocionalnom smislu, sa dalekosežnim posljedicama, koje pogađaju i okruženje žene – najčešće djecu, ali i porodicu, prijatelje. Blage kaznene politike za nasilje nad ženama osnažuju nasilje kao prihvatljiv obrazac ponašanja. Efikasna borba protiv nasilja nad ženama jedan je od pokazatelja funkcionisanja pravne države, koji će biti i mjerilo sposobnosti Crne Gore da se integriše u evropsku i globalnu zajednicu, ali i ostvari suštinski društveni razvoj. Osim dosljednje primjene zakona, ovaj problem zahtijeva i intervenciju kroz obrazovni sistem i podizanje svijesti o neprihvatljivosti nasilja, razumijevanja važnosti poštovanja prava žena i koncepta rodne ravnopravnosti”, navodi se u saopštenju CGO.

Posljednja istraživanja ukazuju da je svaka treća žena u Crnoj Gori tokom života imala ili ima iskustvo nasilja.

“Samo u posljednje dvije godine, četiri žene ubijene su od strane svojih partnera ili bivših partnera, a novinske stupce gotovo svakodnevno punile su vijesti o slučajevima nasilja. Ova krajnje zabrinjavajuća statistika otkriva tek dio stvarne dimenzije nasilja nad ženama u našem društvu. Usljed još uvijek široko rasprostranjenog shvatanja da  je sramota govoriti o nasilju ili ga prijaviti, mnogi slučajevi ostaju neregistrovani a krik za pomoć mnogih žena ugušen olovnom tišinom koja čuva lažnu sliku časti i poštenja onih crnogorskih porodica u kojima je nasilje svakodnevica. Žene koje se i usude prijaviti nasilje nerijetko ostaju bez adekvatne reakcije institucija, ismijane, obeshrabrene, dodatno viktimizirane, i konačno bivaju osuđene da nastave život sa nasilnikom. Stoga su neophodni dalji napori u edukaciji i podizanju svijesti među profesionalcima koji rade na spriječavanju i procesuiranju nasilja nad ženama kako bi bili prava podrška ženama da izađu iz kruga nasilja i nastave produktivan lični i društveni život”, poručuju iz CGO.

NVO sektora, kojI godinama istrajno rade na poboljšanju prava žena i njihovoj zaštiti kroz obezbjeđivanje brojnih servisa podrške, suočavaju se sa izazovom njihove održivosti, dodaje se u saopštenju.

“Naime, država nije uspjela da obezbijedi trajne i stabilne izvore za finansiranje tih servisa uprkos tome što se na to obavezala zakonskim rješenjima, strategijama i usvajanjem međunarodnih dokumenata.   Crna Gora je potpisnica Konvencije Savjeta Evrope o spriječavanju i suzbijanju nasilja u porodici i nasilja nad ženama (Istanbulska konvencija). To je prvi pravno obavezujući međunarodni dokument koji pruža sveobuhvatnu zaštitu žena od nasilja i nasilja u porodici. Obezbjeđivanje njene neposredne primjene u praksi bilo bi od velike važnosti za rješavanje problema nasilja nad ženama u našem društvu”, smatraju u CGO.

Takođe, kako dodaju, zastupljenost žena na mjestima odlučivanja je na izrazito niskom nivou u Crnoj Gori, a ovo pitanje, kako smatraju, nije na listi prioriteta muškaraca-donosilaca odluka.

“Bez otvaranja procesa odlučivanja za ravnopravno učešće žena neće biti ni značajnijeg napretka u oblasti poštovanja prava žena i promjene ekonomske i socijalne nejednakosti polova koja je u korijenu rodnog nasilja.  Širi društveni kontekst i stanje svijesti građana upozoravaju da je crnogorsko društvo i dalje snažno autoritarno i tradicionalističko, što je još jedno opterećenje u bržem napretku u razumijevanju ženskih prava. Istraživanje CGO-a o percepciji diskriminacije u Crnoj Gori, iz februara 2016. godine, konstatuje da 80% građana želi na čelu države jakog i nepokolebljivog vođu kako bi ga slijedili, dok 72% ispitanika smatra da je najvažnija uloga žene u društvu da bude dobra supruga i majka”, ističu iz CGO.

CGO će, kako kažu, nastaviti da se bori protiv nasilja nad ženama kroz neformalne obrazovne programe kojima nastoje da utiču na otklanjanje duboko ukorijenjenih rodnih stereotipa, predrasuda i diskriminatornih stavova prema ženama, ali i kroz podršku svim inicijativama koje podstiču razumijevanje koncepta rodne ravnopravnosti i ljudskih prava uopšte, kao osnove za prevenciju i smanjenje nasilja nad ženama.

(CdM)