Političko – religijsku dramu velikih razmjera u Crnoj Gori nije teško izazvati, a to je pokazao i primjer simbola koji je uklonjen sa Sahat kule u Podgorici radi restauracije. Oglasile su se vjerski lideri, pompa je trajala danima, ali pitanje i dalje ostaje – da li krst treba vratiti na vrh ove znamenite podgoričke građevine.

CdM je kontaktirao Muslimansku zajednicu i Mitropoliju crnogorsko primorsku (koje su se ranije izjasnile po ovom pitanju), i pitao ih da li su se njihovi stavovi  promijenili. Kazali su nam da „o tome nemaju ništa više da kažu”.

Međutim iz Crnogorske pravoslavne crkve su poručili da, ako ćemo da se držimo istorijskih činjenica, – krstu nije mjesto na Sahat kuli.

Potpredsjednik savjeta Mitropolije CPC Stevo Vučinić, kazao je za CdM da je Sahat kula u Podgorici zadužbina Hadži Mehmed paše Osmanagića, pretka crnogorskoga vojvode Bećir bega Osmanagića, podignuta 1667. godine, i uvakufljena.

„Do kraja Veljeg rata, 1878. godine, na njoj nije bilo nikakvoga simbola, sem sata. Nekoliko godina nakon oslobođenja, jedan podgorički paroh je organizovao postavljanje krsta na njen vrh, koji je uklonjen tokom nedavne restauracije. Ne treba biti posebno pametan, sem elementarno pošten, i priznati da nije mjesto krstu na vakufu jednog znamenitog podgoričkog muslimana. U protivnom, držim da su u pitanju nečije zadnje namjere u vezi ove zemlje, naroda i mira“, rekao je Vučinić za CdM.

 

Dvostruki aršini

Nedavno se postavilo pitanje povrataka uklonjenoga krsta na isto mjesto, njen vrh, koje je aktuelizovao mitropolit SPC Amfilohije, nazivajući odluku o uklanjanju skandaloznom.

„Stručnjaci su nemušto nagovijestili da svi elementi Sat kule koji su postojali prije restauracije moraju biti vraćeni na svoje mjesto jer, kako su kazali, tako propisuju i struka i zakon, zato što je prije nekih 50 godina uvedena u listu kulturnih dobara.  Dakle, potvrdili su mu da treba, i nagovijestili da će se vratiti krst na vakufu, što je nonsens. A te iste stručnjake treba pitati, zašto su dozvolili istom Amfilohiju, ne da uklanja ili stavlja krst na more crkava i manastira koji su pod zaštitom, nego da vrši radikalne i sveobuhvatne interevencije koje su u potpunosti izmijenile izgled zaštićenog kulturnog dobra, a Islamskoj zajednici, koja po prirodi stvari brine i o islamskoj kulturnoj baštii, osporavaju kompetencije, i to u korist istoga Amfilohije“, smatra Vučinić.

On ističe da je Amfilohije nastavio da izmišlja, kako je krst nadgrobni spomenik onima koji su oslobodili Podgoricu u vrijeme knjaza Nikole.

„Niti krst na Sat kuli može biti nadgrobni spomenik, niti je Podgorica oružjem oslobođena od Turaka, kao Nikšić i Bar. Već je po odluci berlinskog kongresa, uz uslov da vrati oslobođeni Ulcinj Turskoj, predata i prisajedinjena Crnoj Gori, bez opaljenog metka i bez kapi krvi, 8. februara 1879. godine, u 3 sata poslije podne. Istom prilikom uvrijedio je i nama prijateljsku državu, jer je izjavio da su oni koji su ga skinuli (krst) došli iz Turske, kaže da su došli ovdje da obnove neke stvari, da Crnogorci zarade malo para“, ističe naš sagovornik.

Krst nije simbol oslobođenja

Vučinić ističe da su političari, taj krst nazvali krstom cara Dušana, koji je, kako pišu, simbol oslobođenja rodnog grada njegovog pretka i osnivača dinastije Nemanje, što nije tačno.

„To je glupost. A Nemanja nije rođen u Podgorici nego kršten u nekoj podgoričkoj katoličkoj crkvi, dakle, rođen u duhovnom smislu. Naravno, krstili su ga latinski jereji, jer dugih, sem latinskih crkava tada nije bilo u kraljevini Duklji“, navodi Vučinić.

Iz Islamske zajednice su ponovili,  kako ističe, da nijedna od sahat-kula, kao ni džamije i ostali objekti islamskih zadužbina nijesu imali, niti su mogli imati krst kao obilježje.

„Ta pojava je po njima novijeg datuma, isto kao i otimačine i uzurpacije nad imovinom Islamske zajednice u Podgorici i širom Crne Gore, što je tačno. Samo su trebali da kažu da im imovinu uzurpira beogradska patrijaršija, i ko sve drugi“, rekao je on.

Amfilohije se nameće kao zaštitnik

Vučinić smatra da je priča oko krsta na Sahat kuli pokrenuta jer se primiču izbori u Podgorici.

„Amfilohije pokušava da se nametne kao zaštitinik i arbitar unutar pozamašnog velikosrpskog korpusa, i koji ima svoje političke favorite, i na drugu stranu da napravi političku pukotinu pomeđu Crnogoraca, Albanaca i Bošnjaka, i spriječi združenu političku protivakciju. Zato on ponovo javno prezentira  ratnohuškačku ideologiju mržnje, i to na vulgaran način, kao da živimo u vrijeme ranog srednjeg vijeka. Tako nas je svojevremeno, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, uvodio u mračni i sramni period crnogorske istorije, od koga se moraju stidjeti svi civilizovani građani ove zemlje. To pokušava ponovo, i na isti način“, poručio je Vučinić.

www.cdm.me