CRVENA POTJERNICA ZA HAKEROM: Traži se Miloš Čujović

Nakon prikupljenih operativnih podataka da se odbjegli Miloš Čujović nalazi u jednoj evropskoj zemlji, za njim je Interpol raspisao crvenu međunarodnu potjernicu. Čujović je ranije pušten uz jemstvo od 230.000 eura i od tada se nalazi u bjekstvu. U ovom postupku optuženi su i Željko Čizmić i Gagarin i Jovica Jelić, za koje Čujović tvrdi da nijesu imali udjela u izvršenju krivičnog djela i da su samo kolateralna šteta. Sud je donio rješenje da se Čujoviću sudi u odsustvu.
Iznoseći odbranu pred sudom, o čemu je „Dan” ranije pisao, Čujović je priznao da je 2006. godine u više navrata putem računarske prevare skinuo velike sume novca sa tuđih računa u inostranstvu i na taj način oštetio banke za nekoliko miliona eura. Kazao je da je taj iznos mnogo veći od onog koji mu se optužnicom stavlja na teret, ali se na te okolnosti nije detaljnije izjašnjavao.
– U Podgoricu sam došao 2006. godine sa bivšom djevojkom Natašom, majkom mog djeteta, želeći da se sklonim iz Beograda. Ona me je u međuvremenu napustila, a ja sam ostao u Podgorici i povremeno išao u Beograd. U to vrijeme sam živio u iznajmljenom stanu na Starom aerodromu, u kome su izvjesno vrijeme boravili i Jovica Jelić, Željko Čizmić i izvjesni Marko, koji nijesu bila upućeni u to čime se bavim – tvrdio je Čujović.
Navodno je jedino imao dogovor sa Jovicom Jelićem, koji se obavezao da otvori nekoliko računa u različitim bankama na koje je uplaćivana određena suma za račun optuženog Čujovića i za to mu je bila obećana provizija. Čujović je ispričao da je radio sa nekim licima čija imena nije želio da otkrije jer se boji za svoju bezbjednost.
On je detaljno opisao na koji način je skidao pare sa tuđih računa, navodeći da to nije radio preko programa koji je služio za šerovanje muzike i filmova, već je preko pretrage ukucavao ključne riječi, zavisno od dokumenata koji su mi bili potrebni. Taj program je kasnije i zatvoren upravo zbog mogućnosti zloupotreba. Tri transfera koja mu se optužnicom stavljaju na teret odnosila su se na imena Alva Peter iz Ciriha, Simon de Vilar iz Čikaga i Rosijan Heros, američki državljanin.
– Otvorio sam program i ukucao jednu od prepoznatljivih riječi. Kada vam se otvori dokument, desnim klikom otvarate čitav sadržaj dokumenta tog korisnika. Međutim, ono što je bitno je da taj korisnik u tom periodu mora biti na mreži i to sve vrijeme vaše pretrage. U suprotnom, veza puca. Na taj način sam dolazio do podataka sva tri lica koja sam prethodno pomenuo – objasnio je Čujović, koji tvrdi da tu postoji još 70.000 ili 80.000 eura koje je skinuo, a ne pominju se u optužnici.
On je ispričao da je preko pomenutog programa skidao dokumentaciju klijenata banke, kopije njihovih pasoša, njihove potpise i sve drugo što bi moglo da mu pomogne pri identifikaciji u razgovoru sa službenicima banke kojima se predstavljao kao lice čije je identifikacione podatke koristio.
– Pozovem banku i predstavim se kao ta osoba. U slučaju Rosijana, službenik banke bio je vrlo ljubazan i skoro da me ništa nije ni pitao, već mi je sam rekao iznos na računu. Jedino mi je na kraju tražio, kada je vidio da povlačim 210.000 eura, kompletan iznos sa računa, da mu pošaljem neki identifikacioni dokument. Poslao sam mu kopiju pasoša sa potpisom klijenta koji sam prethodno „izrezao”. U konkretnom slučaju nijesam otvarao svoj nalog radi transfera, koji bih morao platiti kreditnom karticom i tako ostaviti trag. U sva tri slučaja nalog za isplatu bankama slao sam faksom i preko sajta e-faks iz svog stana – pojasnio je Čujović.
Jovica Jelić, koji je bio u emotivnoj vezi sa Čujovićevom sestrom, imao je obavezu da u zamjenu za određeni procenat u bankama otvori nekoliko računa na svoje ime.
– Jelić nije znao što sam ja radio u vezi sa transferom novca, niti sam dozvoljavao da iko išta zna o tome. Ne znam kako sam mogao da dozvolim da ga upetljam u takvu priču – naveo je ranije Čujović.
DAN