DAJKOVIĆ: Borise, hvala ti na cenzuri
Ovih dana se navršava tačno 4 godine otkad sam poslednji put gostovao na državnoj televiziji Crne Gore koju, eto, pomalo i ja finansiram kao građanin ove zemlje.
Želim da se zahvalim direktoru Borisu Raoniću i njegovom timu što me apsolutno NIJEDNOM nisu uključili u program. Pojedini novinari i novinarke RTCG-a me redovno prozivaju, vrijeđaju i lijepe etiketu izdajnika, u šta je direktor Raonić upućen, ali je izabrao da ćuti.
Ja, za razliku od mnogih njihovih redovnih gostiju, nikada nisam ukrao niti jedan jedini € od Crne Gore i građana, niti se za mene veže bilo kakva kriminalna afera. Dakle, jasno je da sam baš zbog toga izdajnik, jer se kod nas narko-dileri i kriminalci nagrađuju.
Izgovor da predvodim stranku koja trenutno nema parlamentarni status (što je i logično jer sam osnovao stranku nakon izbora), mogu slobodno mačku o rep da okače. Redovni gosti RTCG-a su upravo bivši, pa i pojedini sadašnji političari koji nemaju parlamentarni status.
Pored toga što se godinama na sebi svojstven način borim (i trpim ogromne posledice) protiv kriminalne organizacije koju predvodi Milo Đukanović – ja sam i predsjednik zvanično registrovane i najmlađe političke partije koja predstavlja – ako ništa – makar one građane koji su dali POTPIS saglasnosti da se Slobodna Crna Gora osnuje.
Dakle, nisam ni uličar, ni klošar, nego magistar Političkih nauka koji govori dva svjetska jezika, a uz to, eto, slučajno, i osoba koja je regionalno poznata, pa i popularna na svim prostorima gdje živi srpski narod. Ipak, sve to nije dovoljno da bih ispunio kriterijum da možda i ja progovorim riječ ili dvije u svom rodnom gradu.
Naposletku, žao mi je što je tako, ali sam morao konačno progovoriti o ovoj četvorogodišnjoj cenzuri koja mi na nedemokratski način uskraćuje pravo da predstavim građanima svoj politički program i ideju kao i svi drugi politički akteri.
Ipak, ne očajavam i ne odustajem. Boriću se za istinu, a ne da bih se svidio bilo kome, pa ni uredništvu moje državne televizije.
