DAJKOVIĆ: Što me više vrijeđa Željko Ivanović, to imam bolje mišljenje o sebi

„Imajući u vidu da kolumnista “Vijesti” Željko Ivanović u poslednje vrijeme ne propušta priliku da me izvrijeđa i stavi u negativan konteks u svojim kolumnama, dužan sam da i ja kažem riječ, dvije na tu temu. Naravno, svjestan sam da Vijesti u duhu demokratičnosti i novinarskog kodeksa moje reagovanje neće prenijeti“, saopštio je predjsednik Slobodne Crne Gore, Vladislav Dajković.

Njegovu reakciju na seriju tekstova Željka Ivanovića u kojima ga stavlja i negativan kontekst prenosimo integralno:

“Ne plašim se Željkovih kolumni, neka ih je ka’ na gori lista, no se plašim njegove podrške”

I neka neće.

Pa, da počnem: Željko Ivanović je odličan kolumnista. Možda ponekad i ne razumijem šta hoće da kaže, ali vjerujem da je to više do mene, nego do njega.

Čudo su njegove metafore.

Primjera radi, danas je u jednoj rečenici o meni rekao da sam “marginalan”, pa se nadovezao na samog sebe i dodao da sam – faktor odlučivanja. Znadni šta je htio reći.

Majčin sine.

Kada me je Željko prvi put “opleo” u svojoj kolumni pomislio sam: “Super, besplatna reklama”. Međutim, kad je počeo redovno da me spominje čak i u naslovima svojih kolumni, rekao sam sebi: “Dajko, vrijediš više nego što misliš.”

Hvala, Žeki.

Na Željkove nevesele komentare kako sam ja “bot” i plaćenik Aleksandra Vučića nemam komentar, sem da sam upravo zahvaljući Željku poželio da upoznam Aleksandra.

Zašto?

Naime, kad sam prije par godina vidio njegovo sladostrasno lice prilikom susreta u Podgorici sa predsjednikom Vučićem, pa još i hvalospjeve kako je “Vučićeva posjeta potvrda kredibiliteta Vijesti” – poželio sam i ja da upoznam predsjednika Srbije.

I postanem njegov prijatelj.

Samim tim, ohrabrujem dragog Željka da nastavi da me vrijeđa i kritikuje jer mi daje veću snagu od ove skromne koje imam. Zabrinuću se tek onog momenta ako krene da me hvali, jer je svima koje je hvalio u nekom trenutku karijera pošla nizbrdo: Od Mila Đukanovića, preko Ranka Krivokapića.

Pa do Darka Pajovića.

Na kraju, dragi Željko, ako ti možeš da ideš u Vašington kao rođeni Kraljevčanin, onda je dobro da ja kao rođeni Podgoričanin idem u Beograd.

Čisto zbog ravnoteže srpskog svijeta kom obojica pripadamo.