Danas je Bogojavljenje: Ako ste noćas zamislili želju, ispoštujte i ovaj običaj

Pravoslavni vjernici danas, 19. januara, slave Bogojavljenje.

Tog dana se, prema Bibliji, poslije krštenja Isusa Hrista u reci Jordan, koje je obavio Jovan Krstitelj, Sveti duh u vidu goluba spustio na rame Isusovo i začuo se glas Boga Oca s neba. Tako se Bog javio u tri ličnosti: Oca, Sina i Svetog Duha.

Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Događaj objavljivanja Bogočovjeka, navodi se u svetim knjigama, slavi se kao Bogojavljenje. Takođe, crkva je ustanovila Svetu tajnu krštenja za svako ljudsko biće. Krštenjem se postaje član Hristove crkve i duša se čisti od svakog grijeha. Na Krstovdan (uoči Bogojavljenja), kao i na sam praznik, posle liturgije, vrši se veliko osvećenje vode u hramu ili u porti hrama.

Ta voda se uzima i nosi kući. Čuva se kao čudotvorna sveta dragocjenost jer štiti od nečistih sila. Nikada se ne kvari. Pije se tokom cijele godine radi iscjeljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grijehova, očišćenja duše i tijela.

Vjernici se, na Bogojavljenje, pozdravljaju riječima „Bog se javi“ a otpozdravljaju sa „Vaistinu se javi“.

Narodna vjerovanja

Dan kada je, po predanju, božji glas objavio da je Isus njegov sin – Bogojavljenje, biće uslišene sve želje.

Na bogojavljensko veče, kaže predanje, otvaraju se nebesa. Treba jasno zamisliti želju, pa u ponoć pogledati u nebo i poželjeti da se ona ostvari, a svaka racionalna i iskrena želja može se ispuniti.

Prema vjerovanju, u ponoć, na Bogojavljenje, svi članovi porodice treba da izađu u dvorište. Upere pogled ka nebu jer postoji vjerovanje da se tad otvaraju nebesa. Kažu stari, da samo rijetki imaju privilegiju da ugledaju Gospoda Boga u prvim minutima novog dana, ali svi treba da zamisle po jednu želju. Ako je iskrena, a čovjek vjerujući, ona se ispunjava.

Takođe, vjeruje se da se, u gluvo doba, uoči Bogojavljenja, na tren otvara nebo, da se krste (ukrštaju) vjetrovi što duvaju zimi s onima što duvaju ljeti i da sva voda postaje sveta. Ko se tada zatekne na otvorenom i to vidi može od Boga da zatraži ispunjenje jedne želje.

Stara vjerovanja kažu da san koji ste usnuli u noći između 18. i 19. januara može da predstavlja svojevrsnu poruku ili predskazanje budućih događaja, zbog čega bi bilo dobro zapamtiti ono što ste sanjali.

Bogojavljensku vodicu nekada su pile trudnice da bi se „otvorile kao nebo na Bogojavljenje,“ pa da se lako porode. Ta se voda sipa i u bunar kako bi se pročistio, a u stara vremena osvećena vodica davala se bolesnicima koji nisu mogli da odu u crkvu na pričest.

Običaj je bio da neudate djevojke stave ogledalce pod jastuk, noć pred Bogojavljenje jer se vjerovalo da će sanjati muškarca za koga će se udati.

Nekada su mlade djevojke na bogojavljensko jutro odlazile na izvor, bacale pokoje zrno pšenice i kukuruza u njega, izgovarajući: „Kako ide voda, tako da ide i berićet u naše njive“. Zatim bi zahvatile vodu i odnosile je do kućnog praga, gdje su ih čekali ostali ukućani.

U nekim krajevima je postojao i običaj da se ovako zahvaćena bogojavljenska voda daje ostalim ukućanima da piju preko sjekire kako bi se izbjegle svađe među njima tokom naredne godine.

Većina običaja i obreda je bila podstaknuta željom za zdravljem, pa je bilo uobičajeno, a to može samo onaj ko je zdrav, da se izjutra, prije izlaska sunca, obavi ritualno kupanje u rijeci.

Zato se za Bogojavljenje u rijeku baca Časni krst, a mladi se takmiče da do njega stignu i prvi ga uhvate. Krst, koji bi trebao da bude napravljen od zaleđene prošlogodišnje bogojavljanske vodice, onom ko prvi dopliva do njega, donosi sreću tokom cijele godine.

U pojedinim krajevima običaj je da se na dan Hristovog krštenja operu stvari i očisti kuća jer su prošli nekršteni, to jest nečisti dani, koji traju od Božića.